Marketing
Tkanje niti prijateljstva
Padamo u očaj, osjećamo tugu i bol za koju mislimo da nikad neće otići. Tražimo neke izlaze samo da bi zaboravili da nam se to događa, bježimo kao lude bez glave, okrećemo se od problema. Prepričavamo drugima našu situaciju i očekujemo od njih sažaljenje, utjehu. Neki će nas raširenih ruku dočekati, ne trebaju ni reći riječi, samo su tu uz nas i nude nam svoje rame gdje ćemo najčešće naći utjehu, u jednom zagrljaju i obostranoj minuti šutnje. Da nekad je samo toliko potrebno da ono što nam se događa zaboravimo na tren. Kad taj tren prođe vraćamo se na staro i opet ispočetka ponavljamo istu scenu dok drugi jedva čekaju da im nešto ispričamo samo da bi nam se smijali i rugali . Pravo lice pokažu kad odemo od njih, kad su nam kao pomogli i mi sretni, zadovoljni idemo kući, misleći kako imamo pravog prijatelja.
Prijateljstvo nije ništa doli iskrena ljubav, koju dobijemo od osoba s kojima ju dijelimo. Svi mi imamo drugačije poimanje prijateljstva, ali jedno je zajedničko iskrenost i ljubav koju ti osoba može dati. Neke osobe nisu stvorene za prijatelje, vole biti sami, takvi su, ne ih. Možda imaju neki problem, potiskuju to u sebe i zato postanu udaljeni svijetu. Kad čovjek sam priznaje da ima probleme, bude mu lakše. Onda možda i potraži prijatelja s kojim će to podijeliti. Na svijetu ima bar jedna osoba koja će nas razumjeti i sa nama podijeliti sreću, tugu, sve ono što nas čini kao osobu, prihvatiti nas same onakvima kakvi jesmo. Oni zli ljudi ako ih tako možemo nazvati, pokušavaju nas omesti na našem putu do uspjeha, sreće...Uvuku se u naš život, predstavljajući se kao prijatelji i mi postanemo njihovi robovi. Mislimo kako je svijet nezamisliv bez njih. Kao što je prije u par redova rečeno da nam se rugaju i smiju iza leđa, to zapravo govori o njima kakvi su, a ne o nama.
Svi imamo izbora kakvi ćemo biti i s kim se družiti. Nitko nas ne može natjerati na nešto što sami ne želimo. Postoji jedino iznimka, na koju se svi izvlačimo, da im idemo u susret jer ih volimo, ne vidimo njihove mane, ono najgore je što ne vidimo sami svoje. Kad je čovjek iskren i drag čudno mu je da netko može biti suprotno od njega. Sakrivamo pogled od stvarnosti i maštamo da su svi jednaki. U očima je ogledalo duše, samo jednim pogledom vidiš cijelu čovjekovu životnu priču, ne doslovno, ali ono najbitnije je vidiš njega. Znaš kakav je, i bez obzira što ti je napravio oprostimo, ali ne zaboravimo. Možda je to mana nas većine što ne zaboravljamo. Ne možeš oprostiti ako nisi zaboravio. Uvijek ti je u podsvijesti i kad napravi opet pogrešku natuknuti ćeš mu sve ono što je prije napravio, to nije nikako oprost. Kad nekome oprostiš, znači da si spreman zaboraviti i krenuti iznova koliko god to bilo teško, ali samo ako ta druga osoba želi isto, osjetiti ćemo to.
Tada se brišu sve ružne uspomene i stvaraju nove, rađa se prijateljstvo ponovno, kao proljeće. Nudimo svoj život iznova nadajući se da se neće ponoviti greška. Ali kako ćemo to znati, jednostavno moramo vjerovati.Takvu promjenu radimo samo sa osobama kod kojih smo otkrili da se mogu promijeniti , jer nećemo sa svima ostati jednako dobri. Zaboraviti i oprostiti hoćemo, ali u našem životu nema više mjesta za njih, nije im stalo do vašeg prijateljstva, ne priznaje ono učinjeno, ne kaje se.
Učimo kroz cijeli život, padamo, dižemo se, sve radi nekog višeg cilja. Ako netko se nađe na tom putu da nas sputava, ne smijemo posustati, usprkos njihovim preprekama moramo krenuti dalje jer samo tada će oni ostati iza nas i prestati se hraniti našim neuspjehom , nesrećom...
Ako si pao , padni još, nije bitno, dignut ćeš se , pobijediti sebe sama i shvatiti da su oni koji te sputavaju tek mali pijuni koji su ti pomogli da vidiš svijet onakav kakav je u realnosti. Ne gledajte ih jer čim ih pogledate dajete ima užitak da vas ruše, gaze po vama.
Okrenite se drugima koji vam pomažu, koji trebaju vašu pomoć , koji su sretni samim tim što vas vide , koji cijene vaš uspjeh, sreću, koji su sa vama u teškim trenucima. Te osobe su zaslužile svu vašu pažnju, ali pritom ne zaboravite samog sebe. Podijelite s njima ono što imate, ne odnosi se na materijalno, jer to je prolazno, misli se na vašu ljubav, iskrenost, strpljenje...Podarite prolazniku na cesti osmijeh, pozdravite ga jer možda je on baš bio u istoj situaciji u kojoj ste se vi nalazili. Možda se upravo vi ti koji ste mu uljepšali dan, jednostavno osmijehom. Ljubav, prijateljstvo, osmijeh i sve ostalo što ide uz to nema cijenu. Pogledajte samo dijete, ono je nevino, sretno, igra se , pa zar to nije dovoljno da čovjek postane sretan. Sitnice mogu odigrati veliku ulogu na putu ka vašoj sreći. Dan je sunčan, sretni smo sutra će padati kiša, pa ćemo se osjećati loše. Sve su to dakle percepcije nas samih, onako kako vidimo i osjećamo tako će i biti. .
Post je objavljen 11.05.2014. u 20:20 sati.