Marketing
4A Vazmena DOBRI PASTIR Iv 10, 1-10 ('onaj', Rim, travanj 1996)
U evanđelju četvrte vazmene nedjelje susrećemo lik Dobroga Pastira. Onog Pastira kog svatko od nas svjesno ili nesvjesno traži; pa i onda kad njega daleko lutamo, zapravo ga tražimo ali na krivim putovima. Tražimo ga jer svjesni smo vlastite nedostatnosti, osvjedočeni u duboku potrebu nekom pripadati. Nekom kom ćemo darivajući slobodu i ljubav povjeriti i svoj strah i nesigurnost.
Upravo brižna dobrota i pastirska ljubav Dobrog Pastira je ono što tražimo. Ali najljepše je upravo to što kad ga nađemo shvatimo da je, zapravo on nas našao. On je taj koji nas je prvi tražio i čekao, kucao na vrata našeg srca budeći u nama pitanja; zanosio nas radošću i pritiskao bolom bistreći nam tako pogled da ga prepoznamo.
Evanđelje kaže da Dobrog Pastira prepoznajemo po tom jer ulazi na vrata. To su ona vrata koje naše srca ima, naša temeljna otvorenost tajni Božjoj. Dobri Pastir dolazi ususret našoj čežnji za svjetlom neprevarljive istine i kao odgovor bez njega neodgovorivim pitanjima.
A onaj tko ne ulazi na vrata nego preskače, za njega evanđelje kaže da je tat i razbojnik. Takve prepoznajemo po tom što nas satiru svojom prisutnošću, nasrtljivi su, oduzimaju nam slobodu i zadaju strah. Zavode nas svojim idejama vrebajući nam dušu. Psalmist bi rekao usta su im glađa od maslaca a u duši im pakost i prijevara.
Pastir Dobri zove svoje imenom. To znači da nas pozna, ali tako da vidi naš pravi lik. Ne zaustavlja se na onom što trenutno jesmo, nego vidi ono što možemo postati. A njegov pogled nam omogućuje da to i postanemo. U njegovoj blizini naša duša je u plodnom tlu; ono skriveno sjeme dobrote i plemenitosti se razrasta, te postajemo bolji i autentičniji.
Evanđelje još dodaje: “I izvodi ih...” Dobri Pastir nas izvodi iz nas samih, približava nas onima s kojima živimo, otkriva nam svijet i daruje nam ga. Psalmist to iskustvo sažimlje riječima: “Na vrutke nas tihane vodi i krijepi dušu našu.”
I čitamo dalje: “A kad sve izvede, pred njima ide”. Pastir Dobri poziva i pokazuje - ali što je najbitnije - on sam ide tamo gdje pokazuje. I upravo je po tom prepoznatljiv i neodoljiv što svoj autoritet gradi na riječima: “Za mnom”.
Njegov učenik postaje onaj tko shvati da mu tako još nitko nije govorio, o čijoj riječi od sad visi, koji ga zavodi i kojem se dade zavesti, koji ga je dodirnuo a on ga zbog tog uzljubio i zato mu s povjerenjem priznaje: “Komu drugom da idem kad ti imaš riječ života vječnoga.” I ide za njim jer pouzdano zna da je želja Dobrog Pastira da život imamo, i to u “izobilju da ga imamo...”
Post je objavljen 11.05.2014. u 10:24 sati.