Istina, indiferentna sam na temu o kojoj ću pisati. Kako onda pisati o nečemu, do čega mi nije stalo, što izbjegavam poput ribe koja bježi od udice, poput govornika koji nema glasa, poput mene koja šuti i kad ne treba……
Ali stanje indiferentnosti prema svim dnevno i mjesečno političkim događanjima, prema svemu u tim i inim krugovima, kao i puno toga u životu ne traje vječno. Živimo u ovoj državi i trebalo bi nam biti važno što rade oni kojima smo dali za pravo da nas zastupaju, oni koje smo zaposlili i plaćamo ih uredno i bez zakašnjenja. I nitko od nas ne može reći ni za ove koji u ovom trenutku obnašaju ulogu voditelja države u kojoj živimo, ni za one koji su bili prije njih da su došli silom i da nemaju ili nisu imali pravo biti to što jesu. Živimo u vremenu velikih laži koje su počele od trenutka od kada smo kao narod objavili da smo svoji, na svojoj zemlji. Da imamo i pravo i obvezu zvati se narodom hrvata i živjeti u svojoj državi, koja nosi ponosno ime Hrvatska. Počinju laži i nikako da prestanu. Krenulo je s lažima onih koji nisu htjeli da smo hrvati, onih koji nisu nikad ni čuli da postoji narod i država koja ima svoje ime do laži onih koji su objavili ime Hrvatsko.
Htjela sam samo nešto napisati, moje viđenje i moje mišljenje o onome što se trenutno zbiva, o onom „Kruha i igara“ za narod i ljude, kojima je dosta i laži i gladi i plesa bez glazbe. Ali opet i opet, kao i mnogo puta u prošlosti, kao mnogo puta u svim sadašnjostima (u kojima ti isti ljudi koje su tukli, bičevali, izgladnjivali i uzimali im kamatama - „modernim tlakama“ posljednje zalogaje kruha, svi ini vladari i demokratski izabrani voditelji država) na znak voditelja ceremonije POČINJE FESTA „PANEM et CIRCENSES!!!!!!“, zaboravljamo ono što je važno i zbog čega smo se upravo spremali pobuniti i tražiti ih (isto kao što se i od svih drugih radnika koji za svoj posao dobiju ili ne dobiju plaću ali odrade ono za što su zaduženi) da rade svoj posao ili moraju snositi posljedice. Postajemo robovi vlastite pohlepe, postajemo oni koji im trebaju a oni nas zabavljaju scenarijem nove sapunice. Ponekad je to scenarij pod nazivom „Uhićen bivši gradonačelnik grada xxx“ – prikrivanje rasprodaje dionica hrvatskih telekomunikacija, ili scenarij „Uskok istražuje poslove financijskog magnata yyy“ – prikrivanje rasprodaje dionica INE, i mogućnost takvih nabrajanja je u nedogled. Uvijek i svaki put pod paskom trenutno vladajuće strukture (bilo to one iz prošlih godina ili ove sada) započinje i prikazivanje novo snimljene sapunice kako bi se negdje iza kulisa mogla odvijati predstava „totalne zavjere“ (naziv je potaknut nedavnim postom Kristian's blogera).
Neću vas zamarati (kao što sam to učinila podijelivši s vama ovaj post) raznim linkovima i prikazima glavnih glumaca sapunice koja se upravo odvija pred našim očima, i to na svim državnim programima televizije i radija, kao i na svim ostalim komercijalnim televizijama. I svi imaju nešto za nadodati na tijek događanja televizijske serije koja se prikazuje u nastavcima, poneki svoj jedino ispravan i relevantan komentar.
Mi, ostali mali sitni pripadnici ponosnog naroda u ponosnoj državi isto tako imamo što nadodati na sadržaj televizijske sapunice u prikazivanju. I zabavljamo se, gledajući i čitajući, slušajući razno razna prepucavanja naših vrlih i obrazovanih političara. Onih istih koji su trenutno u poziciji da nas zastupaju kao i onih koji u svemu ovome samo vide svoju priliku da budu uskoro glavni glumci neke nove sapunice.
Što me brige za nekog ministra koji je ostao bez posla, pa zvao se on Linić ili županica Lovrić. Što me briga za njih što imaju i imat će i dovoljno novca da prehrane svoje obitelji, čak i ovo ljeto da sebi priušte skromni turistički aranžman na Maldive od nekih mjesec dana, ili krstarenje svojim brodićem jedrilicom od skromnih 15 metara. Što me briga za njih kad njih isto tako nije bilo briga za sve radnike koji dolaze na posao a ne primaju nikakvu naknadu za svoj rad, a kamoli pristojnu plaću. Što me briga, jer oni su samo glavni glumci u televizijskoj seriji čije će sudjelovanje biti jako dobro honorirano, a čak se „Ni to što su se tresla i tresu brda, mišić neće roditi“.
Možemo ostati tu, kao što ću ja ili negdje plavim morem koje nas spaja s nekom daljinom krenuti u novo, nepoznato i drugo sutra......
Post je objavljen 08.05.2014. u 19:01 sati.