Marketing
DOTEPENAČKA
-Ljubim ruke milostivica! To ste baš lepo rekla!
Preporučam se sa štovanjem!
Prosinac O4. Zagreb.
Domovina što mi se zbiva pred očima, u stidljivo-europskom
je ruhu;
Saloni T-svijeta. Budućnost u izlogu.
Na platzu, jedan od «Kraljeva ulice» razgibava dojmljivi
bariton:
-Sve za sriću šta triba su žena, čovik i moreeeee...
Plijeni ta njegova opuštenost u masi. Stari je to performer.
U «Tkalči» se trača Vlatka Pokos, Silvija Lux, Miomir Žužul.
Trača se Tanja, Lana, Leona...Kava, kava, kava s hladnim.
Samouvjereni Agram uopće me ne doživljava i to mi tako
godi. Iz svega što mi pruža odabirem staru soc-realističku,
stajaću birtiju. Sve je puno faca iz drama Fadila Hadžića;
Otekli novinari, ljubičasti montažeri, po koji špijun i neugledna
Barica sa dlakama pod najlonkama u bijelim «borosanama»
otvorenih peta i prstiju.
To mi reci!
Nitko ne zna tko sam. Nitko ne zna zašto sam tu.
Nitko ne zna šta u torbi nosim!
U torbi nosim nekakve skripte, šal, parker kemijsku, jabuku
i ,naravno, "Mačku na vrućem limenom krovu"..
Izgledam normalno i dosadno. Ne privlačim ničiji pogled.
Klonim se sranja. Škrt sam. U biti, tipični malograđanin;
Ništa mi ne znači prosjakinja na Ilici. Ništa mi ne znači
Eurokaz. Smrt Yassera Araffata pogotovo.
Negdje blizu mene, krpa se državni proračun, dijele se
diplomatske note. Nekome se nudi mito. Nekome se upravo
prijeti zbog kamata. Netko krije drogu u podrumu...
tu negdje, u Zagrebu.
Post je objavljen 08.05.2014. u 13:19 sati.