Marketing
Neosvojena Dinara
Dinara 3.05.2014.
Izvještaj s izleta, foto MT
Unatoč lošoj prognozi, nas dva hrabra (luda) planinara smo odlučili osvojiti najviši vrh Hrvatske. Krenuli autocestom prema jugu uz malo početno kašnjenje. Već kod Jastrebarskog je počelo kišiti, povremeno jako, a povremeno sitno. Oko Gospića se počelo sunce probijati kroz oblake. To nam je davalo nade da vrijeme neće biti tako strašno kao što je prognozirao. U četvrtak navečer sam se čuo s domarom pl. kuće Brezovac u kojoj smo planirali spavali. Potvrdio mi je da će raditi i da očekuje grupu od 20-tak planinara iz Delnica ili Ogulina koji također planiraju ići na vrh u nedjelju. Oko podneva smo stigli u Knin i nakon kraćeg odmora krenuli makadamskom cestom od kraja Knina prema Suvom polju gdje je bio plan ostaviti auto. Planinarska karta koju smo imali je štampana 2001., a trasirana vjerojatno i koju godinu ranije. Naravno da se Knin promijenio u zadnjih 15-tak godina, pa nismo bez problema našli početak makadamske cesta. Dva Knjinanina su nas uputili na pravi put, jer smo bili 2 km presjeverno. Sama makadamska cesta je dosta široka, dva auta bi se mogla miomići skoro svugdje. Povremeno je u dosta lošem stanju (niski auti bi imali gadnih problema), a i mi smo vozili većinom u prvoj brzini. Nešto oko 2 sata smo došli do predviđenog mjesta za auto. To je 2 sata kasnije nego što sam planirao. Pola kašnjenja je otišlo na jutarnje kašnjenje, a pola na moju lošu procjenu koliko će nam vremena trebati za 10-tak km makadamske ceste (jedna od lekcija za ubuduće ).
Na samoj vožnji do Suvog polja nas je iznenadila količina zelenila. Očekivali smo goli kamen, a kad ono, sve je puno zelenog grmlja, raznog niskog bilja, cvijeća, trave. Vizualno je bilo predivno. Još u vožnji smo uočili Badanj koji nam je bio orijentir (pl. k. se nalazi istočno od njega, a mi smo parkirali jugozapadno od njega), a i vrh koji smo planirali osvojiti. Tu su počeli naši problemi. Vrhovi su se gubili u oblacima i magli, povremeno i na duže. Nakon oblačenja sve odjeće i opreme (koja nam pola nije trebala, jer nam je bilo vruće većinu vremena od hodanja) krenuli smo nadobudni i puni energije prema pl. k. Očekivali smo da će nam trebati oko 2 sata do nje. Malo morgen. Već prije spomenuta planinarska karta iz 2001. ima mjerilo 1:50000 (većina planinarskih karti ima 1:25000 ili 1:30000). To znači da se puno detalja izgubi, tj. nema ucrtanih svih staza, odvojaka i sl. I još je stara 15-tak godina. Moja je bila greška što sam zaključio iz karte da je jedna glavna makadamska cesta koja vodi do pl. k., te da će biti jednostavno pratiti njen smjer, zavoje i sl. I nisam pogledao kako izgleda taj dio na aktualnijoj satelitskoj snimci na Google Maps. Niti sam imao kompas u ruci da mi pokazuje kojim smjerom napredujemo (bio je na sigurnom u ruksaku). Orijentir Badanj nam je bio u oblacima i naravno da nakon sat i pol hodanja nismo bili na željenom mjestu. Vađenjem kompasa je postalo jasno da smo krivo skrenuli i točno smo znali gdje smo krivo skrenuli. Morali smo se vratiti oko pol sata, te krenuti prema Badnju koji je srećom izašao iz oblaka. Nije bilo veliko lutanje, ali je dobra lekcija da na nepoznatim i novim stazama treba biti oprezan i stalno s kompasom u ruci. Dodatna lekcija je da su karte s lošim mjerilom jako varljive i da na s njima treba biti dodatno oprezan. Kod Badnja nas je povremeno pozdravljalo sunce i veselili smo se skorašnjem dolasku u pl. k., ostavljanju ruksaka i nakon kraće pauze bi išli na brzaka na Badanj. Nažalost, dolaskom do planinarske kuće Brezovac ustanovili smo da je ista poprilično zatvorena, zaključana. I naravno da nije bilo signala za ijednu mrežu na tom dijelu Dinare. Bili smo malo ljuti na situaciju. Mrak se približavao (oko 20 je zalazak sunca ovih dana), pa smo morali odlučiti što prije kaj ćemo. Bilo je dosta svježe, oko 8 C, pa je otpalo spavanje vani. Prognoza je najavljivala zahlađenje na tu noć (oko ili ispod ništice), pa bi spavanje vani bilo opasno s opremom koju smo imali. Nismo imali šatore, a vreće za spavanje koje smo nosili nisu predviđene za tako nisku temperaturu. Unatoč tome što je na karti naznačeno da tamo postoji planinarsko sklonište, njega nema, pa je i ta opcija otpala. Pokraj pl. k. postoji ručna pumpa za vodu koja ne radi. A naravno da smo planirali obnoviti zalihe vode na tom mjestu. Odlučili smo se vratiti do auta, uz mogućnost spavanja u autu. No kad smo došli do auta, već je bilo kasno, hladno i odlučili smo se vratiti u Zagreb. Živi, zdravi smo se vratili oko 1. Uspjeli smo telefonski dobiti domara. Onih najavljenih 20-tak planinara mu je otkazalo, a on je pogrešno zaključio da smo i mi odustali. Još je rekao da bi nam dao ključ od pl. k. da smo ga nazvali u petak (ja sam ga zvao u četvrtak navečer).
Sve skupa smo zadovoljni izletom, jer smo naučili jako puno lekcija, a to je jako vrijedno za ubuduće. Lekcija 1: ako je loša prognoza, nije loše odustati od izleta, tj. odgoditi ga. 2. Ako je loša prognoza, a imaš dogovor s nekim planinarskim objektom za spavanje, treba večer prije izleta potvrditi dogovoreno. Ovo čak ne mora ni vrijediti samo za loše vrijeme. Ubuduće ću uvijek večer prije zvati i potvrditi. 3. Planinarska skloništa baš i nisu valjana opcija u Hrvatskoj. Koliko se sjećam, u Sloveniji gdje sam planinario, skoro sve pl. kuće i domovi imaju skloništa koja su otključana i dostupna su za planinare tokom cijele godine. Kod nas to očito nije slučaj. Ratkovo sklonište na Samarskim stijenama je jedan od izuzetaka. 4. Za nepoznate i nove staze treba koristiti što novije karte. I treba izgbjegavati karte 1:50000 i većeg mjerila. 5. Na nepoznatoj i novoj stazi treba obavezno imati kompas u ruci i pratiti napredovanje, pogotovo ako je lošije vrijeme, tj. gube se orijentiri.
Puno smo toga naučili za buduće izlete pa smo zadovoljni nepranirano jednodnevnim izletom na Dinaru. Na nju planiramo opet (pokušati) ići na jesen.
Post je objavljen 05.05.2014. u 18:32 sati.