Došlo je do eskalacije sukoba u Ukrajini.
Ukrajina je postala žrtva geopolitičkog sukoba zapada ( prvenstveno SAD-a) i Rusije.
Tužno je to za Ukrajinski narod koji će na kraju ni kriv ni dužan platiti najveću cijenu.
Kratka analiza sukoba u Ukrajini.
Sukobljene strane.
Sukob u Ukrajini treba posmatrati kao sukob SAD-a i Rusije koji se samo vodi preko Ukrajinskog teritorija.
Neću pisati o Ljudskim pravima, demokraciji, volji naroda i sličnim floskulama već ukratko objasniti koji su interesi SAD-a i Rusije u ovom sukobu.
Interesi SAD-a
SAD i Obama imaju nekoliko razloga zbog kojih sudjeluju i potiču sukob u Ukrajini.
Kao prvo, Američka dominacija svijetom je poljuljana i sada Amerika želi da dokaže da je i dalje najjača svjetska sila. Uspije li poraziti Rusiju na njezinom terenu dokazat će da je svjetski gazda i usputno će poniziti Putina.
Kao drugo, Obama je žestoko kritiziran od republikanaca i djela demokrata da vodi popustljivu i blagu vanjsku politiku. Čvrstim nastupom Obama želi poslati poruku domaćoj javnosti i kritičarima da je on jak predsjednik te kako je u stanju disciplinirati Putina.
Kao treće, Americi se ne dopadaju sve bolji Rusko-Njemački odnosi te bi pogoršanje Rusko-Njemački odnosa bilo u Američkom interesu. Amerika u svom sukobu s Rusijom ima podršku istočno Europski zemalja članica EU-a te sada preko EU-a može jače pritisnuti Njemačku.
Kao četvrto, Tu je planirano uvođenje Ukrajine u NATO i dolazak Američke vojske na Ruske granice.
Interesi Rusije.
I Rusija ima svoje interese u ovom sukobu.
Kao prvo, Rusija smatra Ukrajinu dijelom svoje interesne zone i želi je uvući u svoju Euroazijsku uniju.
Kao drugo, Rusija želi pod svaku cijenu spriječiti ulazak Ukrajine u Euroatlanske integracije.
Kao treće, Rusija želi pokazati da je unipolarni svijet mrtav te da je multipolarni svijet došao.
Kao četvrto, i Putin ima unutarnje razloge za čvrsto postavljanje prema zapadu. Ruska ekonomija sporo napreduje pa treba javnosti nešto ponuditi i zadržati visoku popularnost. Vraćanje Krima, i predstavljanje Rusije kao svjetske velesile u javnosti je podiglo Putinovu popularnost unatoč slabom gospodarskom rastu.
Putin to također koristi da pooštri kontrolu nad medijima i oporbom pod izgovorom zaštite nacionalnih interesa.
Ukrajina.
Sad vidimo da i SAD i Rusija imaju svoje unutar političke i vanjsko političke motive za sukob u Ukrajini.
Glede same Ukrajine treba reći da pro-zapadna vlada i pro-ruske snage samo predstavljaju sredstva za izvršenja ciljeva svojih sponzora.
Vrijeme početka oružanog sukoba na istoku nije nimalo slučajno. Pro-zapadna vlada želi održati izbore 25. maja te na taj način legalizirati svoj nezakonit dolazak na vlast. Pro-ruske snage žele spriječiti održavanje izbora 25. maja i zato su okupirali zgrade na istoku te s time onemogućili održavanje izbora.
Ženevski sporazum je propao te se pro-zapadna vlada našla se pod velikim pritiskom.
Imali su nekoliko opcija:
1. Odustati od Euroatlanskih integracija i izbora te podržati federalizaciju zemlje. Dakle popustiti Rusiji.
2. Pristati na raspad zemlje i gubitka istočnih regija.
3. Pokrenuti vojsku ( onaj dio koji im je odan) te pokušati silom vratiti istok zemlje i sprovesti predsjedničke izbore 25. Maja.
Pro-zapadna vlada se pod pritiskom SAD i sve jače desnice odlučila za treću opciju i pokretanje vojske kako bi silom vratili kontrolu nad istokom zemlje.
S druge strane vrijeme je radilo za pro-ruske snage. Bez otpora su zauzeli istočne regije i destabilizirali vlast u Kijevu. Najavili su referendume i doveli Kijev pred svršen čin. Svoj posao su odradili genijalno te omogućili Rusiji dobru poziciju u pregovorima s zapadom i Kijevom.
Rješenje i ishod sukoba.
Za Ukrajince i običan narod najvažnije je izbjeći građanski rat ili pak direktni rat Rusije i Ukrajine.
Sam ishod Ukrajinske krize ne ovisi puno od ove vojne invazije na istoku zemlje. Bez obzira na ishod vojnog pohoda Kijeva jedini način za dugoročno rješavanje sukoba je Američko-Ruski dogovor ili pak Rusko-Europski dogovor oko budućeg statusa Ukrajine.
Zasada rješenje nije na vidiku što znači da Ukrajini prijeti daljnja eskalacija sukoba i nasilja.
Nesvrstanost i neki oblik federalizacije je potencijalno rješenje, ispod toga Rusija ne ide a zapad za sada na to nije spreman pristati.
Stajalište Europe.
Opet se pokazuje da je Europa ekonomski div a politički patuljak. EU se jako malo pita u situaciji gdje Europi prijeti rat na njezinim granicama.
Europa treba početi voditi vanjsku politiku samostalno u interesu Europe a ne Amerike. Europi sada nikao nije u interesu ekonomsko-politički sukob s Rusijom.
Samo dogovor Rusije i EU je jamac sigurnosti Europskog kontinenta.
Zaključak.
Treba uvijek razmišljati pozitivno i nadati se mirnom rješavanju sukoba.
Nisu krivi oni što su bili na Maidanu, nisu krivi ni ovi što su za Rusiju i jedni i drugi su samo pijuni koji ginu i daju svoje živote za tuđe interese.
Dok veliki igraju svoje igre, mali ginu i plaćaju cijenu.
To je stvarnost današnjeg svijeta i današnjeg međunarodnog poretka.
Tu bolnu stvarnost na svojoj su koži su osjetili milijuni Sirijaca a sada bi mogli i Ukrajinci.
Post je objavljen 04.05.2014. u 21:35 sati.