U poduzeću je potrebno razviti učeću organizacijsku kulturu. Pri tome je potrebno imati na umu kulturu nasuprot organizacijske kulture i učenje nasuprot organizacijskog učenja.
Učenje jest usvajanje znanja, dok je organizacijsko učenje sposobnost organizacije da uči, akumulira znanje iz vlastitog iskustva te ga primjenjuje.
Što je to kultura? Naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim objektima. Proizlazi iz ljudske sposobnosti da uči i prenosi znanje na buduće generacije. Organizacija je samo jedan element društva u kojeg pojedinac dolazi iz okruženja.
Organizacijska kultura jest postojani sustav vrijednosti, odnosa, shvaćanja, uvjerenja, etike, stilova, osobnosti i karaktera organizacije. Ona utječe na uspjeh uvođenja i razvoja koncepta upravljanja znanjem u organizaciji.
Elementi organizacijske kulture su:
• Artefakti – vidljive organizacijske strukture i procesi, „vrh sante“
• Vrijednosti – strategija, ciljevi, očekivanja
• Stavovi zaposlenika – vjerovanja, percepcije, mišljenja, osjećaji, „ono što je uobičajeno“
• Norme – formalne (propisuju ih menadžeri), neformalne (formiraju ih pojedinci,skupine)
• Očekivani način ponašanja – duljina ručka
• Običaji
• Zajednički jezik – žargon, „shop talk“
• Priče i mitovi o povijesti organizacije
• Individualna inicijativa
• Tolerancija rizika
• Stupanj usmjeravanja zaposlenika
• Identitet – stupanj identificiranja pojedinaca s organizacijom
Tipovi organizacijske kulture s obzirom na društvenost i pouzdanost:
1. Kultura zajednice – osjećaj pripadnosti, jak utjecaj vođe, društvenost
2. Mrežna kultura – prijateljski, obiteljski odnos, pomoć, bez pouzdanosti, nema lojalnosti
3. Plaćenička kultura – fokus na cilj, nema društvenosti, visoka pouzdanost
4. Kultura podijeljenosti – individualizam, nema društvenosti, nema pouzdanosti
Tipovi organizacijske kulture s obzirom na kompetitivnost:
1. Kultura klana – lojalnost, privrženost, timski rad
2. „Ad-hoc“ kultura – adaptivna, poduzetnička klima, inovativna
3. Hijerarhijska kultura – formalizam, struktura bez fleksibilnosti
4. Kultura tržišta – orijentirana eksterno, tržišnim ciljevima, kompetitivnost, usporedba zaposlenih
Organizacijska kultura, etika i moral međusobno su povezani. Etika je znanost o moralu koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, osnovne kriterije za moralno vrjednovanje, kao i uopće zasnovanost i izvor morala.
Etika prije svega pripada filozofiji koja proučava ljudsko ponašanje koje je prihvaćeno pod određenim moralnim aspektom. Ona je normativna znanost, a norme odlučuju o specifičnom karakteru etike i tako ju razlikuju od drugih znanosti. Poslovna etika na radnom mjestu je primjena etike na poslu, davanje prioriteta moralnim vrijednostima, poduzimanje mjera, aktivnosti za ostvarivanje uvjeta koji će omogućiti sigurne i zdrave radne uvjete te dobre odnose među zaposlenicima i klijentima.
Organizacijska kultura utječe na tijek informacija i znanja, cilj joj je dijeljenje znanja, dok je to nekada išlo fizičkim putem, danas se obavlja putem IT-a.
Transformacija prema kulturi koja potiče dijeljenje znanja odvija se mijenjanjem normi, društvenih vrijednosti, mentalnih modela, ne postiže se mijenjanjem pravila. To se radi sustavom nagrađivanja, potrebno je odrediti budžet te se menadžeri i vođe moraju ponašati u skladu sa željenim društvenim vrijednostima.
Zrelost organizacije i organizacijske kulture raste kroz vrijeme. Postoji niz modela organizacijske zrelosti, ali najznačajniji je CMM (Capability Maturity Model). To je razvojni model izrađen nakon proučavanja prikupljenih podataka od organizacija koje su ugovorile s američkim Ministarstvom obrane financiranje istraživanja o zrelosti poduzeća. Izraz "zrelost" se odnosi na stupanj formalnosti i optimizacije procesa, od ad hoc prakse, do formalnog definiranja koraka, do upravljanja metrikama rezultata, te do aktivne optimizacije procesa.