Marketing
Autorizacija i indentitet
Kako se legitimirati?
Je li nužno legitimirati svaku osobu s kojom kontaktiramo u nekom kontekstu ili je dovoljno pouzdati se u svoju intuiciju, unutarnji glas i čitati znakove?
Reputacija je bitna, ono to nam drugi kojima vjerujemo kažu o nekome koga ne poznamo.
No pitanje je identiteta osobe s kojom imamo kontakt - kako znati je li identitet točan, te nadalje govori li nam osoba istinu?
Obrazovanje se mora nositi, da piše na čelu. Nije hrpa papira dokaz da sam ja diplomirao, ni diploma ni svjedožba - to mi mora pisati na čelu. Moram zračiti pouzdanošću, ulijevati povjerenje
Psihoterapeut koji ima označenu ordinaciju u centru grada nije dužan pokazati mi diplomu nego svojim radom dokazati svoju stručnost
Instruktor matematike koji podučava moje dijete mora biti častan i davati sigurnost kao osoba, nije potrebna hrpa dokaza o njegovoj stručnosti niti osobna iskaznica.
Kao agent za nekretnine, posvetit ću cijeli dan potencijalnom kupcu koji kaže da traži baš upravo stan u dijelu grada za koji sam ja zadužen - bez da mi pokaže torbu punu novaca niti izvadak sa svog tekućeg računa.
POVJERENJE je esencijalna poveznica među ljudima, dok je njegova suprotnost - PODOZRIVOST - indikacija psihičkog poremećaja temeljenog prije svega na tome da čovjek ne vjeruje samom sebi i svojoj vlastitoj prosudbi. Prva je pretpostavka imati povjerenje u samoga sebe, vjerovati sebi, a onda ako se vjeruje svojim procjenama - čitati neverbalne znakove, emocionalnu komunikaciju druge strane. Ne toliko što mi osoba govori, nego izraz lica, govor tijela, ton glasa, iščitati iz toga koliko je osoba ozbiljna, autentična, koje su joj stvarne namjere. Podozrivi ljudi ne vjeruju nikome pozivajući se na tezu 'Kako bi mogao znati?' i time ignorirajući potpuno relevantnost svoje prosudbe, važnost i težinu vjerovanja samom sebi.
Post je objavljen 03.05.2014. u 10:31 sati.