Što je znanje? Neka obilježja znanja su da je ono nematerijalni resurs, upotrebom se ne troši, prijenos znanja ne znači gubitak, znanje postoji u okruženju, ali rijetki ga koriste, veliki dio znanja svake organizacije na kraju radnog dana odlazi kući. Znanje nastaje u umovima ljudi. To je slika stvarnosti iskazana zamislima čovjeka dok promatra svijet koji ga okružuje. Iako je znanje nematerijalni resurs, moguće ga je uskladištiti, dokumentirati i strukturirati.
Od znanja moramo razlikovati podatak i informaciju. Podatak predstavlja simbolički i formaliziran prikaz činjenica, pojmova i instrukcija, pogodan za komuniciranje, interpretaciju i obradu uz pomoć ljudi ili strojeva, npr. slovo, riječ, broj. Informacija je rezultat obrade, manipulacije i organiziranja podataka na način koji dodaje znanje primatelju.
Intelektualni kapital možemo definirati kao razliku knjigovodstvene i tržišne vrijednosti kompanije (Goodwill). Skandia je prva organizacija koja je prikazala vrijednost intelektualnog kapitala u financijskom izvještaju. Intelektualni kapital se sastoji od ljudskog kapitala, strukturalnog kapitala i kapitala klijenata. Intelektualni kapital čini ukupna intelektualna imovina i intelektualni potencijal, a nalazi se u zaposlenicima, metodama, patentima, dizajnima ,internim i eksternim odnosima/vezama.
Ljudski kapital čini znanje, iskustvo, sposobnosti, umijeće, kreativnost, inovativnost pojedinca. Ljudski kapital se nalazi u zaposlenicima poduzeća, a povećava se obrazovanjem.
Strukturalni kapital je ugrađen u procese i sustave. Najčešće se operacionalizira kroz informacijski sustav, softver, vještine, iskustvo koje organizacija ugrađuje u procese i sustave. Za strukturalni kapital možemo reći da je to sposobnost organizacije da koristi inovativni i intelektualni potencijal svojih zaposlenika.
Kapital klijenata uključuje odnose s kupcima i dobavljačima, brendove, robne marke, reputaciju ili sliku koju klijenti imaju o poduzeću. On nastaje sinergijom kompanije.
Što je upravljanje znanjem? To je sustavno prikupljanje, organiziranje, pohranjivanje i dijeljenje znanja u organizaciji i društvu. To je poslovna filozofija i stalni proces u organizacijama koje znanje i inovativnost smatraju svojim strateškim oružjima.
Upravljanje znanjem sastoji se od raznih metoda i postupaka koji osiguravaju da se ciljevi organizacije ostvaruju putem učinkovitog stvaranja znanja, komunikacije i dijeljenja znanja, njegovog prikupljanja i pohranjivanja te ponovnog korištenja. Učinkovito upravljanje znanjem nemoguće je bez odgovarajuće korporativne kulture, a potpomognuto je IT alatima. Upravljanje znanjem nije potpuno novo, ne postoji jedinstvena definicija upravljanje znanjem. Upravljanje znanjem je multidisciplinarno.
Postoje tri perspektive: poslovna perspektiva, perspektiva kognitivnih znanosti i procesno-tehnološka perspektiva.