Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. svibnja 2014. godine
Svjetlost koja donosi nadu
„Poslušajte me, dječice“, govori Gospa. „Ja sam s vama radi vaše dobrobiti, vaših potreba i vaše osobne spoznaje“. Zar nam treba jasnija poruka i razgovjetnije objašnjenje kojim Majka tumači razlog svojih dolazaka u pustoš svijeta, u rasadište lažnih nauka koji nas okružuje zavodljivom ispraznošću? Dok koračamo krivim putovima, zagušeni kakofonijom glasova i obnevidjeli od šarolikosti svjetlucavih mamaca, nad nama bdije nježni nebeski glas, pun jasnoće, blagih prijekora i savjetodavalačkih opomena koji nam bude zaspalu savjest i svjetlošću bistre zamagljene duhovne vidike. Dok se opterećujemo balastom sporadičnosti i opterećujemo pitanjima koja dovode u sumnju vjerodostojnost njezinih ukazanja, pred nama hlape dani što lutaju stranputicom života, uronjeni u tamu samonametnutih briga i okljaštreni nebulozom vlastitih planova.
Ako povjerujemo u Gospina ukazanja, onda ćemo povjeravati u sve ono čemu nas uči pa ćemo iz sjaja stvarnosti nebeske crpsti snagu koja će nas krijepiti u kušnjama i jačati u borbi s neprijateljem od početka. U njezinu liku i materinskoj požrtvovanosti prepoznat ćemo dobrotu Božju, shvatiti da smo okupani toplinom ljubavi koja nas grije u časovima tame, koja plamenom nade prožima dramu svijeta. Spoznat ćemo da nam je činiti dobro, da nas jedino ustrajnost u žrtvi i odricanju može zadržati na putu istine, da nas samo prijanjanje uz njezine skute može izvući iz gliba poroka i nepraštanja, da nas okrenutost njezinoj poniznosti uvodi u spoznaju Radosne vijesti. Jer samo neukaljano srce, neispunjeno krhotinama ranjenih osjećaja i nepremreženo zamkama zavisti i zlobe, može razumjeti nauk stalnosti i punine, može dokučiti radost spoznaje koja razbija tamu, koja se umnožava vjerom i hrani odbljescima nade.
Razumije Gospa naše boli i patnje, naše strahove i nemire, našu nedosljednost i nestalnost, naše rane i slabosti. Zna da smo privezani uz sidrište svijeta, prislonjeni uz obalu lažne sigurnosti, uz nepomak koji se tovi samozavaravajućim hranom sebeljublja. Zato nas i poziva da se odmaknemo od samodopadnosti, da napustimo ustajalost i isplovimo na pučinu vjere, da se ne navezujemo na nestalno i propadljivo, na kratkotrajno i prolazno. Uči nas da se otvorimo svjetlosti iz koje se isijava slika smisla i ljepote, koja se prelijeva preko praga smrti i vodi u radost života vječnog, radost kojoj je ona najbolja svjedokinja, radost koja ju je okrunila slavon kraljice. Jer tek u odmaku od slave zemaljske i svega onoga što nam svijet nudi, spoznat ćemo tajnu mira, razlučiti bitno od nebitnoga i nošeni snagom istine uspravno koračati preko trnja i kamenja.
Hoćemo li se napokon pokrenuti iz učmalosti, hoćemo li se otrijezniti od opijenosti svijetom? Hoćemo li shvatiti Majčine pozive i razumjeti bol njezina srca? Nije joj lako dok nas gleda smušene, dezorijentirane, zavedene i izgubljene u kameleonskoj prijetvornosti svijeta. Hoćemo li srca predati spekulantima ili ih otvoriti porukama kojima nas Gospa neumorno zasipa? Hoćemo li se umiti u čistoći njezinih suza i ogledati u jasnoći njezinih zabrinutih zjenica? Hoćemo li istini pogledati u oči i u njoj prepoznati ljubav i izvor milosrđa? Opominje nas Prečista da je velik broj izgubljenih, da mnogi kroče pokraj puta i hrle u ralje zvijeri, da su slobodu pretpostavili sužanjstvu, da im se vid pretvorio u sljepoću, da ih samozadovoljstvo odvlači u letargiju, uljuljava ih u lažnu sigurnost, oduzima im budnost koja duh čuva od zavodničkog nagovora kneza propasti.
Hoćemo li se zanositi prividima i varkama ili služiti Kralju života, hoćemo li povjerovati lažnim obećanjima ili pak poslušati riječi Učiteljice života i otvorite se njezinu preklinjućem glasu, glasu koji nam želi dobro i koji nas zove na pomirenje s Bogom i čovjekom? Gospa posebno poziva one koji su se zavjetovali njezinom Bezgrješnom srcu da se molitvom i djelima okrenu onima koji još nisu spoznali istinu o njezinu Sinu, našem Gospodinu i Spasitelju. Majka od nas traži svakodnevno svjedočenje ljubavi, post, odricanje i darivanje i svakodnevno razmišljanje o Božjim zapovijedima. Ukazuje nam na blagodati svetih sakramenata, na plodonosne učinke svete mise, na snagu Duha Svetoga koji u Međugorju čini obraćenička i ozdravljenička čuda. Moli nas da budemo njezini apostoli, njezina vjerna vojska koja će joj pomoći u borbi protiv zloga, koja će bližnjima biti svijetao primjer poniznosti i dobrote, bogoljublja i čovjekoljublja. Jer nama se nije potrebno nadmudrivati s glupošću svijeta, već trajati u Božjoj mudrosti koja je ludost u očima uznositosti zemaljske. Nije nam potrebno juriti za propadljivim blagom, već čeznuti za sjajem slave nebeske, ne trunuti u kaljuži ustajalosti, već se stazom vjere penjati prema nebeskoj javi, okupati se u svjetlosti koja donosi nadu, svjetlosti koja preobražava i vodi u zagrljaj istine.