Zbunjena sam. Srce mi govori jedno, a razum nešto dijametralno suprotno. Čitam razna štiva. Osjećam i vidim da su različita razmišljanja često 'ista', na neki način, samo iz jedne potpuno suprotne pozicije. Ili već neke pozicije jer je velika većina ljudi uvjerena da oni posjeduju istinu.
Moj pok. suprug u svoje vrijeme prije svoje prerane smrti bio je poznat i popularan. To je u Jugoslaviji radio sport. Drugačije nije ni danas. Žene sportaša nisu se tada previše pojavljivale u javnosti. Nije to nekako bilo popularno kao danas.
Ni ja nisam previše volila te krugove. Upoznali smo se u gimnaziji. Vrlo rano.“ Karijera“ se tek naslućivala. Ja sam uvijek bila po svoju. Nisam znala pjevati. Nisam znala ni što bih rekla u takvim društvima. Govorili su da sam glupa jer sam vjernica. U svakom slučaju nisam se previše trudila družiti se sa sportašima., iako ne podcjenjujem. Veliki je to trud.
Kako god i danas mi se nešto slično događa. Sve se više povlačim iz društva, iako sam upravo ja, u svom društvu spiritus movens… na neki način.
Uvukla sam se u knjige. Jako me okupira odlazak na predavanje i tematika koju tamo slušam. Vanjsku svijet mi postaje dosadan. Kao da se sve ponavlja. Površnosti me ne privlače. Gdje god se okreneš sve vrvi od voluntarizma, neznanja, svađalačkih tonova.
Malo je onih koji traže. Sve je na neki način samo u vrijednosti dosjetke, kao da za nešto kompliciranije nedostaje koncentracije.
Ponavlja mi se ono raspoloženje i stanja iz mladosti.
Ne znam što bih ja? Klub u koji su učlanjeni ljudi slični meni? Sa engleskom travicom u dvorištu i bazenom???!!! Uz porto, ili već nešto tome slično…
Svojevremeno kod kritike jedne od mojih knjiga jedan kritičar je rekao da sam odlično opisala buržujsko društvo, ali da se nisam od njega ogradila. Ali kako se ograditi kad sam i sama odgojena u tom okružju. Predaleko bi me odvelo opisivanje borbe s odgojem pa zatim s onim što se krilo ispod površine. Još se borim, ali kakva mi korist. Čini mi se da je sveti broj tri ( ne sedam kako svi misle). Prošlost, sadašnjost, budućnost pa zatim ispod površine, površina i ono iznad.
Bilo bi komično da nije tužno.
Kakvo vrijeme, a pri tom ne mislim na meteorološke prilike i neprilike nego na sam isječak vremena u vremenu, bi mi odgovaralo?
Jeli to rajsko vrijeme?
Između ostalog pred par dana smo slušali o tome kako treba osluškivati znakove vremena.
Duga je povijest vremena. Nama ljudima, ali što je to u univerzumu. Jedan tren.
Ne znam zašto smo Bogu toliko dragi i zašto se toliko trudi oko nas.
Upropastili smo vrijednosti. Odrekli smo ih se. Sve postaje relativno. Tako je lakše. Kaže se za new age da je pokupila sve što nekome paše iz svih mogućih učenja. Ali postoji li samo jedna new age? Ima ih bezbroj.
I Isusovo učenje bilo je svojevremeno new age. Dali su ga mučiti i raspeti radi novog učenja i nove vjere.
Verba ligant homines, taurorum cornua funes - Ljudi se vežu za riječ, a volovi za rogove.
Nitko više ne cijeni riječ. Možda lažnu riječ. To da.
To je vrijeme došlo za nas ljude.
Znakovi vremena! Pitamo li se što nam govori ovo vrijeme?
Post je objavljen 02.05.2014. u 20:31 sati.