Još od ratnih vremena i 'Santa Barbare' televizijeske ekrane su preplavile serije. Španjolske, turske, ... i skoro da nema sata da nema neke serije na televiziji. Neki počnu gledati slučajno, neki na preporuku i onda ne mogu da ne pogledaju nastavak. U ljudima vlada ZNATIŽELJA. Što će se dogoditi s ovim ili onim? Je li netko uspio u nečem dobru ili, ne daj Bože, nekom zlu? ... Ljudi se pitaju... I Filip i Jakov su se pitali. A pitali su se o Bogu. Vjerojatno su prebirali stranice starog zavjeta, bili su radoznali o Istini, u njima je vladala ta POZITIVNA ZNATIŽELJA i Isus ih - pozvao. Obadvojica su postali njegovi učenici. Filip se pita – i Isusa pita o Ocu... a Isus ga ne prekorava nego ga nadopunja: ? 'Filipe, tko vidi mene, vidi i Oca...'
..
Mnogo puta u razgovorima se može čuti kako su ljudi u životu nekako – izgubljeni.
U toj svojoj izgubljenosti postaju ovisnici o tehnologiji, o mobitelima, internetu, fejsu, kladionici ...
o raznim stvarima.
Ljudi shvaćaju da im je potrebna u životu MOLITVA I RAD.
Nije li to bilo geslo sv. Benedikta: Moli i radi!
Koliko puta će i muž prekoriti ženu jer je zanemarila svoje obaveze, a gleda serije...
Nestane i mira u kući.
I ovisnici koji su započeli novi život u komunama svjedoče da im je u životu bila potrebna molitva i rad...
... BOG TRAŽI SVJEDOKE.
Možda neće tražiti od nas mučeništvo, kao od Filipa i Jakova, ali traži svjedoke...
Traži da otac i majka budu svjedoci tamo gdje jesu, i kad su na poslui kad idu u trgovinu i kad idu djeci na informacije...
Od bake i djeda možda neće tražiti mučeništvo, ali traži da budu svjedoci...
da budu otvorena knjiga mudrosti za mlađe naraštaje... Mogu u obitelji moliti krunicu?
Vi ste, bake i djedovi, naučili to od vaših starih, a mogu li to djeca vaša naučiti od vas?
Ostavljate li im to u dragocjenu baštinu? Bake znaju slušati radio Mariju ili radio Međugorje, kao zamjenu za molitvu. No radio ne može zamjeniti obiteljsku molitvu, obiteljsku krunicu ...
Od nas se ne traži možda da prolijevamo krv za Isusa kao Filip i Jakov,
ali se traži da budemo SVJEDOCI VJERE ...
Filip je bio pribijen na križ, a Jakov strmoglavljen s hrama – jer su svjedočili o Isusu.
Njima nije bilo teško svjedočiti jer su bili ODUŠEVLJENI s Kristom.
Kad svjedočimo ne trebamo nikog prisiljavati da vjeruje.
Reklo se: 'Možeš me natjerati da budem u crkvi, ali ne možeš me natjerati da Boga molim'.
Ljude treba ODUŠEVITI za Boga. A kako ćemo ih oduševiti, ako sami nismo oduševljeni.
Filipu i Jakovu to nije bilo teško jer su vidjeli Isusova čudesa, bili su s njim... vidjeli su ga i uskrslog. I nisu Njegovi Riječ mogli zadržati samo za sebe – morali su to prenositi drugima, makar zbog toga bili ubijeni.
...
Ljudi bi htjeli vidjeti i ČUDA. Čudo je vidijeti da se čovjek ustane iz invalidskih kolica, da je ozdravio – ali zar nije veće čudo kad Bog dotakne čovjekovu dušu pa onaj koji je godinama bio Bogopsovač više ne psuje ... Čudo je kad netko tjelesno ozdravi, ali to tijelo će ionako umrijeti ... veće je čudo obraćenje duše k Bogu...
...
Važno je vidjeti dalje od onog što se vidi – vidjeti očima srca ...
...
Filip i Jakov su bili suvremenici. No i mi smo na neki način Isusovi SUVREMENICI' – Isus živi i u našem vremenu – i mi smo ... Jer rekao je 'Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!'. I ovdje smo njegovi gosti, njegovi sustolnici za euharistijskim stolom.
...
Lijepo je kad obitelj nađe vremena za ZAJEDNIČKU MOLITVU, za klanjanje Isusu U PRESVETOM SAKRAMENTU, ... dobro je kad čovjek padne na koljena pred Bogom i vapi: ''Bože trebam tvoju snagu, tvoj blagoslov... ''
...
Isus nema više onog Filipa i Jakova, Petra i Andriju, Tomu i Bartolomeja itd... Ima tebe i mene. Mi imamo poslanje svjedočiti za Njega u ovom svijetu.
...
Ne može nitko reći da je kršćanin sam za sebe: 'Ja i moj Bog!' Vjeru treba svjedočiti i drugima
...
(iz propovijedi don Daria Ćorića, župnika Košuta)
+++
fotografije: Tina Kunac: fotografije: Tina Kunac