Rekli su mi da tvoje tijelo više ne postoji i da je samo stvarnost istina, ali pogledaj ovo. Poslušaj ovo, riječi ne mogu lagati. (Kako ih složiti iz mlakih uspomena? Gotovo da bih vratila vrijeme kada bi to bila opcija.) A gužvaju mi se u plućima, među papirima i dijelovima - - neki se ljudi dijele možda misleći: nismo ovdje zauvijek. Da smo barem pogodili vrijeme! (Opet je postalo intimnije, zašto se ne bismo vratili i rekli nešto promašeno?)
Danas se smjestilo između sunca i onog davnog stropa, malog neba bez oblaka i svijesti i tebe. Htjela sam da me netko vidi. Mislila sam da će sada biti drugačije.
- Čuvam ju.
- Ti i tko još?
(Želim da se ovo dogodi.)
Post je objavljen 05.08.2014. u 16:41 sati.