Nije da se baš nešto krucijalno promijenilo u životu Hrvatske. Propadamo i dalje. Beznađe i dalje vlada. SDP uvjerava da je za sve ovo kriv HDZ. Doduše SDP nije kriv za ništa. Kao ni njegovi glasači. Onda slušaš Karamarka i pitaš, dobro tko tebe stavi na čelu glavne oporbene stranke. Milanović i Karamarko su tipovi bez smisla za humor. Dalmatinci oba. Mislim da bi negdje trebalo staviti u neki zakon da Dalmatinci bez smisla za humor se ne bi smjeli baviti politikom. O čemu pisati na političkom blogu? Mislim da je sve bistro. Odgovorno tvrdim da se djecu iz vrtića stavi na mjesto Zokija Sotone i Slavka Linića da bih se bolje snašli.
Zapravo pišem ovaj post jer sam obećao da ću barem jednom mjesečno ovdje nešto napisati. Stvarno, ne lažem, nemam o čemu pisati. Dani prolaze, ja sretan ako mi nešt padne za honorarčit. Pa me malo imunitet jebe. Pa sam malo bolestan. Pa ono imam temperaturu i onda malo flertujem online, da ne ispadnem iz forme, žene sretne da im netko nešt lijepo kaže, a ja kad sam bolestan, zgubim neke inhibicije. Pa se malo napijem vikendom. Pa malo čitam stručnu literaturu. Pa malo novine. Pa malo gledam pornografiju. Zakačio sam na tumblr. Imam svoj porno tumblr na kojem serem da sam iz SAD-a, da sam koju godinu stariji i tak to. Projiciram si ono što bih htio biti i gdje bih htio biti. Imam značajan broj drkadžija koji me prate, pokojoj sisatoj curici napišem fan mail ili je pohvalim nešt i tak to. Svi misle da sam Amer. A ja sretan. I tako u krug sve navedeno.
Ima li život smisla u Hrvatskoj? Naravno da nema. Ovo je predziđe pakla. Ova zemlja je predio pakla. Ovdje se rodit, živit, zarađivat, disat, to je kazna Božja. Ovdje imati ideju, to je gore od svega. Ovdje je carstvo idiota. 20% idiota drži u šaci 80% neidiota. Uglavnom je riječ o članovima koalicije SDP-HDZ i njihovoj familiji koji su se uguzili u sve pore birokracije i jebu sve oko sebe. Zapravo, 80% neidota su također idioti jer dopuštamo govnarima da nas drže u šaci. Ovo je sustav koji je koncipiran da zlobni i glupi šupci odnose med i mlijeko. A običan čovjek. Kao da ga ima više.
I što da onda ja tu pišem?
Sve što napišem bilo gdje, beskorisno.
Kao da lupam glavom o zid.
Hrvatsko, i Bogu si teška.
Gdje nećeš biti ljudima koji žive u tebi.
Pero Panonski