Marketing
Nešto novo nešto staro...
Kako sam?
Ko pokisla kokoš. Doslovno. Takva mi je i frizura i obleka. S obzirom da radim po cijeli dan na otvorenom kiša me već izluđuje. No, dobro, ne baš izluđuje ali mi je dosadna.
Kad smo kod 'radim' - e, tu je sve novo 
. Nije sve sjajno i bajno, ali, promijena mi je godila. Uživam radeći bukete od svježeg cvijeća, uživam gledajući neke nove ljude...o vjetru (e, on me baš izluđuje!), nedostatku svježeg zraka, prirode, inspekcijama - neću, to su ružne teme. Think pink! 
Puno se toga izdogađalo u zadnje vrijeme...umrla mi je najdraža i najmljađa teta... 
nikad ne bih pomislila da će me to tako pogoditi...
No, i to je teška tema a i spominjem čisto onako, da ostane, kao i sve, zapisano ovdje.
Ima nešto jako lijepo novo 
. Buntovnik koji to više nije se vratio domu svome! Ljubi ga majka! 
Firma u kojoj je radio u Rijeci je ugovorila posao u Zg i šalju njega i još jednog kolegu u Zg. Najprije su mislili da će zajedno stanovati, ali je sinko ipak došao prije kolege pa je počeo putovati od kuće (samom mu je skupo plaćati stan), pa je vidio da to i nije tako strašno (biti kod kuće kao prvo) pa je premišljao i premišljao i zaključio 'nekoliko mjeseci će putovati da nešto uštedi' 
. Naravno, tata (pogotovo tata) i mama su jako hepi. je da ga nema po cijeli dan, ali, ipak je 'tu negdje' . A i nakon godinu dana samostalnosti (za kojom je jako čeznuo oduvijek) u Rijeci, zaključio je da, kad bude u Zg 'mi ćemo mu ipak biti tu iza ćoška'. Voli on biti samostalan ali, ipak voli i da smo mi tu negdje blizu. I da ga ne gnjavimo, naravno 
.
Post je objavljen 30.04.2014. u 22:34 sati.