Evo jednog iz naftalina. Postojala je jednoc davno, tijekom moje prve vuhanske godine (2004-2005), ideja da bi se pokusao objaviti koji putopis u nekoj od prikladnih tiskovina pa sam nesto i napisao u tu svrhu. Ideja se izjalovila, a tekst ostao neobjavljen. Upravo ga posjetio prvi puta okad je napisan i zakljucih da i nije bez vrlina. Pa evo, sami procijenite.
IZ SERIJALA: KAKO PREŽIVJETI U DIVLJINI
EPIZODA 1: KINA
Recimo da vam se avion spustio negdje izvan civilizacije…uzmimo na primjer u sredisnju Kinu, na wuhanski aerodrom. Ona nekolicina prezivjelih se odmah pogubi u okolnoj prasumi i znate da cete morati sami tu nekako prezivjeti iducih par godina, dok vas ne pronadju i vrate u civilizaciju. Domoroci su na svu srecu ljubazni i neskloni kanibalizmu pa ce vas odvesti u svoje selo i pronaci mjesto u nekoj od seoskih nastambi. Ali tek sada pocinje prava avantura. Odmah iduci dan cete uociti da su domoroci vrlo primitivni jer ih vecina jos uvijek koristi vlastite noge za kretanje, preciznije: bicikle. Svakako bih preporucio da i sebi sto prije uhvatite kojeg jer su prilicno prakticni za tamosnje prilike. Naime, selo bas i nije tako malo, imade ih brat bratu oko 8 milijuna. Domoroci znaju gdje se okupljaju i kako ih uhvatiti i rado ce vam pomoci u tome.
Ali vidim da brzam, a prvo treba rijesiti problem najosnovnijih zivotnih potrepstina. Dakle pivo: ima ga posvuda i vrlo je jeftino (oko jedne Kune po boci), ali nazalost i vrlo lose. Prosjecni postotak alkohola je 2 do 3. Taj su manjak pokusali nadoknaditi pakiranjem od 6 i pol deci, sto je za svaku pohvalu, ali nedovoljno. Znaci za ozbiljnije alkoholiziranje treba potraziti zesticu, koju oni nazivaju “bijelo pice” i obicno ima oko 40 % alkohola. Nazalost, nama koji smo odrasli na profinjenim picima kao sto je Badelova loza, miris i okus ovog primitivnog izaziva laganu mucninu (ti su se simptomi jos i pojacali otkako sam onomad malcice pretjerao u istom pa ujutro spahtlom strugao ostatke vecere sa zida u sobi).
Posto smo namirili najosnovniju zivotnu potrebu, mozemo prijeci na iducu: dakle seks. Dobro, mozda sam preskocio napomenuti da izvan civilizacije ne mozete ocekivati zahodske skoljke, vec samo cucavce. Sto znaci da citanje novina na spomenutom mjestu predstavlja skoro pa nadljudski poduhvat. A ionako su na kineskom pa bas i ne moze biti rijeci o nekom citanju. Ali zato moram pohvaliti pisoare koji su, zahvaljujuci prilicno niskom prosjecnom rastu domorodaca, postavljeni vrlo nisko. Tako da sa zadovoljstvom mogu primijetiti da po prvi puta u zivotu ne moram stajati na prstima prilikom koristenja istog.
Znaci seks: dobra je vijest da su domorotkinje vrlo zgodne i vrlo zainteresirane za strance te da cak i nizepotpisanog smatraju zgodnim, sto upucuje na potpuno odsustvo ikakvih kriterija u pogledu stranaca. Jedino je pitanje koliko je njihov interes podgrijan uvjerenjem da su svi bogati i da bi se mozda na taj nacin mogle docepati civilizacije. Za one nesklone kompliciranim procedurama zavadjanja pripadnica suprotnog spola, takodjer nema problema. Krenete li niz ulicu, ne bi vam smjelo trebati vise od petnaestak minuta da naidjete na izlog crvenkastog osvjetljenja u kojem sjedi nekolicina djevojaka. Za one kojima je i to prekomplicirano, imam lose vijesti. Plemensko vijece je zabranilo pornografiju i u tiskovinama nema ni sise. Mozete od ulicnih prodavaca na crno pokusati kupiti pornice, ali velika je vjerojatnost da ce gore biti prijenos zasijedanja centralnog komiteta plemenskog vijeca ili novogodisnjeg TV programa.
Nakon tolikih fizickih aktivnosti (mislim na bicikliranje, naravno) treba i nadoknaditi energiju. Na svu srecu, hranu hvataju na slicnim mjestima kao i civilizirani svijet: u supermarketima. One koje mrzi tolika kolicina naprezanja rasveseliti ce vijest da su restorani vrlo jeftini i da ih ima na svakome koraku. Ali da ne bi sve bilo tako jednostavno, oruzje kojim napadaju hranu sastoji se samo od dva stapica, koristenje kojih zahtijeva stanovitu vjestinu, sto bi u pocetku moglo rezultirati laganim gladovanjem i neobuzdanim provalama smijeha od strane domorodaca. Treba jos upozoriti da su izrazito skloni dodavanju pretjeranih kolicina ljutih feferona u hranu tako da toplo preporucam da se obroku uopce ne prilazi ako niste oboruzani dovoljnim zalihama tekucine za hladjenje. Odnosno piva. Pivo ili ne, iduci dan ocekujte probleme prilikom posjeta gorespomenutom cucavcu.
I za kraj, treba spomenuti i opasnosti od strane divljih zvijeri. Kao najopasnije bih izdvojio taksiste i sofere autobusa. Obojima je najdraza lovna taktika iznenadno zalijetanje u stada bezazlenih prolaznika. Ovi prvi su mozda za nijansicu opasniji jer ih ima posvuda, izuzetno su brzi i okretni i nikad ne znate iz kojeg ce smjera napasti. Pogotovo su opasni kad napadaju u parovima, a ponekad cak i u manjim coporima. Autobusi su na srecu glomazniji i bucniji pa ih je lakse na vrijeme uociti, ali buduci da se krecu nevjerojatnom brzinom i spretnoscu za svoje dimenzije, stalno treba biti na oprezu da vas ne iznenade. Inace se mozete osjecati vrlo sigurno i slobodno, iako vjerojatno ne bih preporucio da javno iznosite svoje misljenje o liku i djelu pokojnog Velikog Poglavice (osim, naravno, ako je rijec o bezuvjetnom divljenju). On je u medjuvremenu postao nesto izmedju sveca i polubozanstva (umjesto krunice na retrovizore vjesaju sliku Velikog Poglavice), tako da je ipak vjerojatno bolje drzati jezik za zubima.
Post je objavljen 30.04.2014. u 12:55 sati.