Prije nekih pet mjeseci u požaru je nestao Restoran Sabljaci, na jezeru Sabljaci. U tih pet mjeseci na zgarištu se ništa nije dogodilo, ništa nije napravilo. Zgarište kao zgarište, paljevina, srušene i urušene stijene i sve ostalo još uvijek stoji na svom mjestu. Policijska traka kojom je mjesto požara bilo oivičeno također je još tamo, samo sada, uslijed vremena tj. nevremena i prolaznika – znatuželjnika leži na tlu, u krug oko mjesta požara. Ljudi s djecom, sa kućnim ljubimcem, zaljubljena mladež kao i turisti bilo namjernici bilo iz turističkog naselja prošeću uz obalu jezera i dive se ljepoti požarišta. Šestero Kineza fotografira se uz ruševine, djeca zaviruju u ostatke objekta. Uskoro će tu, vjerojatno, dolazit i autobusi djece kakve škole u prirodi, koji još neznaju da restoran ne postoji. Pitam se pitam, imamo li mi komunalnu službu? Da li je unazad pet mjeseci i jedan komunalni redar pogledao taj prostor? Po nekom komunalnom redu vlasnik je dužan to urediti, očistiti i ukloniti tu nakaradu ali i potencijalnu opasnost za radoznalce koji tu prolaze i ulaze. Zar je tako teško pogledati tko je vlasnik zemljišta i tko je to dužan držati uređeno? Konačno, mogao bi se malo mrdnut i Grad, pa to počistit a račun ispostaviti vlasniku. Ovako ispada da njegujemo spomenik nečije nesposobnosti.
