Marketing
Pall Mall
Probudio se točno u sedam sati u zagušljivoj sobi ispunjenoj mirisima jeftinih cigareta, razbacanih odijevnih predmeta nalik košuljama, trenirkama i traper hlačama i ponešto zaostalih šalica koje su odavno trebale biti oprane. Bar su tako svojim izgledom vapile za malo praška i tople vode, da i one osjete malo topline kad je on već tako mrzao i otupljen.
U pitanju nisu bile samo „ jeftine “ cigarete, jer za propadajući srednji stalež kojem je pripadao plavi Pall Mall od petnaest kuna bio mu je najbolja opcija. Kupio je friško pakovanje jučer ujutro na uglu kod plave djevojke što je radila jutarnju smjenu za kioskom. Morao si je priznati imao je par kioska bliže ali djevojka mu je zapela za oko, pa ako ništa da si ujutro jeftinu cigaretu popravi lijepim, simetričnim licem. Ponekad se morao zadovoljiti prokletom brinetom, koja mu je više manje dizala živce neljubaznošću, hladnoćom te bi popratio njezine uštogljene kretnje i okretanje očima kojekakvim kletvama i psovkama. Znao je on da ona plava djevojka ima isto mišljenje o njemu, ali barem se nasmiješila i pravila ljubaznom, imala je neki bonton, usrdačnost i žensku toplinu koja je ovom neljubaznom i neobazrivom biću u potpunosti nedostajala. Uvijek si je postavljao isto isto pitanje kad je radilo ovo drugo biće.
Kako je moguće da takvi ljudi mogu raditi na takvim mjestima, gdje moraš biti uslužan, pa zar to nije uslužna djelatnost i koji klinac si se zaposlila tamo gdje moraš gledat ljude neprestance. Šta se njega ticalo, mogla je otići raditi negdje u fotokopiraonu, gdje su ljudi uvijek u žurbi i svejedno im je kakva osoba radi, glavno da obave preslikavanje osobnih iskaznica i biljega u slučaju gradnje novih objekata i ostavinskih rasprava. Odgovor nije nikada našao i u životu se još sreo s pregršt takvih osornih bića.
Ali ipak da nije svako drugo jutro tražio isti Pall Mall od petnaest kuna što bi mu ih pružala plava djevojka na tom crvenom kvadratu od kioska ne bi se tu niti vratio. Pružala mu je to pakovanje smrti sa dobar dan, a još mu je lijepše odvraćala sretan dan, u slučaju da ne iskašlje crna pluća i dušu. Pa je tako rano izjutra pod vedrim nebom i tutnjavom tramvaja, vlakova na miru sretan mogao zapaliti prvu cigaretu od petnaest kuna dok se ostali svijet gurao ispred njegovih ramena i pljuckao po podu svoju slinu.
Smatrao se nekakvim bićem bez rituala, ili to njegovo nervozno jutarnje kupovanje plavog Pall Mall-a uopće niti nije bio ritual. Makar si je nekolicinu puta dokazao da to zapravo jest ritual, ali opet ritual zahtijeva dugoročnost, žrtvu, cilj, a on proklet napola obučen brigom, napola smrću ide samo do jednog kioska i to samo radi plave djevojke. Ostalo nije bitno.
Post je objavljen 28.04.2014. u 22:40 sati.