Cesto navracas u tisinu mojih misli.
Zagledana u proslost, prebirem trenutke lijepe i manje lijepe koje smo provele zajedno i na svoj uzas primjecujem da mi je promaklo mnogo toga.
Jednoga dana, a mozda ni tada, u svom sjecanju ces sresti lik koji je bio uz tebe cijeli svoj zivot, ali ne i obrnuto.
Tuzno, mozda i ruzno, ali nije te zanimalo kako zivi, tek sada kad sjedis sama i gledas u daljinu ocekujuci da dodje, ili da se samo javi onaj sto tebi zivot znaci, prodje sjena nasmijana, brizna, ponosna…, a sve za tebe.
Ma tko li je to?
Mozda spodoba koju si pospremila u ropotarnicu zaborava da ne moras sama sebi priznati da nisi bila fer?
Post je objavljen 28.04.2014. u 22:05 sati.