Pregled posta

Uspon Wennerovog svjedoka pop kulture (kratka povijest Rolling Stonea)

POČETAK

Jann Wenner je u studenom 1967., u San Franciscu osnovao sada kultni časopis Rolling Stone, sa 7500 $ početnog kapitala u džepu i vizijom velikog lista. Desna ruka osnivaču bio je Ralph J. Gleason, utjecajni glazbeni kritičar kojem je fokus bio na jazz i pop glazbi. Osnovna ideja lista bila je progovarati o kulturnim tekovinama, točnije o politici i pop kulturi. Naziv lista, unatoč pretpostavkama većine, nema veze sa Stonesima, već je ime dobio po pjesmi Muddy Watersa iz 1950.

(Jann Wenner)

Prvi broj velikog lista bio je daleko od onoga što danas poznajemo: tiskan je u novinskom formatu, crna boja tinte prevladava, a naglasci su bili jednobojni i mijenjali se iz broja u broj- podsjećao više na New York Times, nego na časopis koji će RS postati. Format tabloida i stranice koje se mogu preklopiti, moguće, govore i o sadržaju – od samih početaka, redakcija je prigrlila tradicionalne novinarske standarde i distancirala se od underground novina tog kaotičnog doba, s kojima je bio uspoređivan. Već u prvom broju Wenner je dao jasnu poruku o tome što želi da ovaj list bude : „ Nije samo o glazbi, već i o stavovima i stvarima vezanim uz nju.“. Već naslovnica ide u tom smjeru- glavni članak prvog broja bavio se Monterey Pop festivalom : „Visok trošak glazbe i ljubavi“ , a ozbiljnost potpuno tekstualne naslovnice razbija Lennonova slika . Slike su upotrebljene kao ilustracija teksta, koristilo se ono što je bilo dostupno i jeftino, bez pretjeranog razmišljanja o vizualnom dojmu. Iz redakcije RS-a priznaje Jann Wenner : „ Na početku, nismo imali pojma što radimo ili čemu služi naslovnica. Činjenica da smo imali Lennona na prvoj naslovnici bila je spoj slučaja i sreće. Imali smo razvikanu fotografiju iz njegovog filma How I Won the War. Ta fotografija, sad shvaćamo , jasno je pokazala kulturni i politički put koji je odredio Rolling Stone“. Zanimljivo je da su upravo Beatlesi bili najzastupljeniji bend na naslovnicama, pojavivši se više od trideset puta- u ovoj ili onoj kombinaciji. Na naslovnicu su dospijevale samo utjecajne individue- tu su čast imali na samom početku, osim Beatlesa, Tina Turner, Jimi Hendrix, Jim Morrison, Janis Joplin, Eric Clapton i brojni drugi.

70-TE

Sedamdesete su za RS značile promjene – mijenja se format papira, a okreću se i četverobojnom tisku. Valja istaći i činjenicu da je 1970. objavljeno prvo tribute izdanje časopisa, u čast Jimi Hendrixa koji je te godine preminuo, dok je nakon njega uslijedila i Janis Joplin. Ovo je značilo kraj početka Rolling Stonea, baš kao što je baš ova naslovnica u čast Hendrixu postavila svojevrstan standard za sve buduće naslovnice. U ovom je razdoblju list imao pomoć velikana gonzo novinarstva – Hunter S. Thompsona,koji je kasnije objavio svoj Strah i prezir u Las Vegasu upravo u ovoj tiskovini. Vrijedna isticanja jest Thompsonova „Otimačka odiseja Patty Hearst“ – serija članaka koji su periodično objavljivani iz jednog broja u drugi, o bogatoj nasljednici,članici političke skupine i lažnoj žrtvi otmice. Ova je priča listu donijela još veće povjerenje čitatelja i podigla ozbiljnost tematike časopisa.


(Članci o Patty Hearst)

70-ih i naslovnica postaje nešto čemu se posvećuje više pažnje. Časopisu koji je nebrojeno puta pomicao granice i diktirao agendu, sa više od 45 godina staža na tržištu, pridružuje se velika Annie Leibowitz. Nekada studentica umjetnosti iz San Francisca, sada je postavila standarde velikih RS naslovnica sve do danas. Može se pohvaliti sa više od 140 snimljenih naslovnica, od kojih su neke uistinu povijesne.


(Lennon i Yoko)

THOMPSON-WENNER

RS nalazi svoje mjesto ostavivši traga na povijesti političkog novinarstva, uz već spomenutog i brojne druge prominentne autore poput Camerona Crowa, Lestera Bangsa, Joa Kleina i druge. Iz navedenih razloga, u ovom periodu čitati Rolling Stone značilo je određenu pripadnost pop kulturi, kojom se, između ostalog, list bavi. Bilo je govora o Thompsonovu konfliktu sa Wennerom prilikom pokrivanja Vijetnamskog rata, ali unatoč tome, Thompson do svoje smrti 2005. ostaje član redakcije, s nešto manje stvarnog angažmana. Angažman mu se, navodno, smanjio upravo zbog situacije kada je Thompson po Wennerovom naputku zapeo u Vijetnamu kada su se ostali reporteri već vraćali i kada je situacija eskalirala. Ako je vjerovati kuloarskim pričama, Thompson je nakon povratka zamjerao Wenneru i odlučio reducirati svoj angažman u listu za kojeg je dotad mnogo učinio.


(Thompson)

U KORAK S TRENDOVIMA

Na pragu novog desetljeća, list skreće sa svog kursa, i teži postati opće-zabavni časopis koji uključuje teme poput poznatih osoba, novoizašlih i klasičnih filmova, s obaveznim naglaskom na muzici. Ovih je godina pokrenut i „Hot issue“ RS-a koji je od strane mnogih okarakteriziran kao izlika za vruće golišave fotografije uspješnih slavnih osoba. Čast biti na Hot issue-u imali su, između ostalih, i Michael J. Fox, Britney Spears, Angelina Jolie, Kid Rock i kraljica raskalašenih zabava- Lindsay Lohan. Devedesetih list doživljava preobrazbu i okreće se mlađoj publici fokusirajući se na emisije za mlade, pop glazbi i svemu što mladi vole. Upravo su ih iz ovog razloga bombardirali kritikama, pod opaskom da „Naglašavaju stil a ne sadržaj“. Iako je za mnoge obožavatelje razdoblje zastranjenja lista, ali donosi, osim sadržajnih, i promjene u formatu. List se sada počinje tiskati na sjajnom papiru, u velikom formatu.

Do ulaska u 21. stoljeće nije bilo većih promjena u sadržajnom i formatnom smislu. Jann Wenner paralelno s pozicijom glavnog urednika od samog početka, gradi i svoj imperij težak 700 milijuna američkih dolara. Suosnivač je Rock'N'Roll Hall of Fame-a, što mu je donosilo i brojne kritike, kao i srdžbu onih koji svoje mjesto nisu našli u toj instituciji – bio je optužen da kandidate bira po osobnom nahođenju i naklonjenosti. Svejedno, nije teško zaključiti da je pitanje vremena kada će netko čovjeku s tolikom moći nešto prigovoriti – pa svi što gube se ljute. Osim Rolling Stonea, Wenner je u vlasništvu Men˙s journala te US Weekly-a.

Posljednja promjena formata lista dogodila se na rujanskom izdanju 2008., gdje je format postao manji – standardni magazinski format. Naslovnica je u studenom 2012. po prvi put tiskana na stranom jeziku, točnije španjolskom. Iz lista poručuju kako je želja bila napraviti takvu naslovnicu lista kao priznanje utjecaja na američku kulturu. Ako govorimo o sadržaju, list se u posljednje vrijeme trudi prikazati zaista široku paletu tema i sadržaja, pa pokrivaju čak i financije i izvještaje o dionicama. Iznenađujuće, s obzirom na stanje tiska u svijetu, tiraža raste. 2012. tiraža je procijenjena na 1,464,943 primjeraka.

HRVATSKI POČETAK

Listopad 2013. označava početak novog razdoblja za obožavatelje Rolling Stonea u Hrvatskoj. Izašao je 1. broj, na čijoj se naslovnici našao Goran Bare – hrvatsko utjelovljenje seksa, droge i rock and rolla. Naše izdanje je pod vodstvom urednika i izdavača Tonija Moškova a glavna urednica je Ela Radić, koja je u prvom broju opisala koliko joj je značio posjet RS središnjici u New Yorku. Objašnjava kako je dobiti licencu Wenner Medie dug i mukotrpan proces, ali se isplati, uzevši u obzir činjenicu da pravom ljubitelju glazbe nije teško izdvojiti sredstva za kvalitetnu informaciju o glazbenim i drugim zbivanjima, o čemu svjedoči i činjenica da muzikoljupci i dalje tragaju za vinilom koji ima posebnu čar .

Prvi Hrvatski broj se pozabavio i počecima RS-a, člankom Greil Marcusa. Marcus govori o počecima časopisa, kada naslovnica nije odgovarala onome o čemu list želi govoriti – nije prikazivala njegovu dubinu niti ono čemu je stremio. Osim intervjua sa aktualnim glazbenim umjetnikom, neizostavna je bila i kolumna kritičara Jona Landaua, koja detaljno i nepristrano komentira vruće glazbene komade. Osim kritike, Landau-ov rad je, kaže Marcus, odisao nepobitnim autoritetom. Nadalje, opisuje RS u njegovim ranim danima kao časopis o glazbi koji ne vrijeđa vašu inteligenciju. Nasuprot tim početnim , ne pretjerano slikovitim naslovnicama, Marcus za prvu pravu RS naslovnicu ističe fotografiju Elliotta Landy-a na kojoj su članovi The Banda fotografirani s leđa,na klupi kraj jezera, uz jednostavan dizajn Roberta Kingsbury-a tjerali su vas da poželite saznati tko je tko i o čemu se radi. Skrivena poruka naslovnice je bila da svatko može biti osoba na slici. Kingsbury je učinio mnogo za vizualni identitet lista, i pod njegovim su vodstvom naslovnice RS-a stvarale povijest.


(The Band naslovnica)

Danas, Rolling Stone je i dalje više od časopisa, punom parom idu naprijed, kotrljajući se na kamenju koje su izgradili sposobni ljudi kroz više od 40 godina rada časopisa.

službena stranica RS-a,link

Post je objavljen 26.04.2014. u 13:37 sati.