Logor se prostirao duž zabačene doline. U daljini su se vidjela niska brda, šume, a iza visoke žice koja je opasivala logor prostirala se velika ravnica prepuna cvijeća. Dio ravnice na kojem je podignut logor izgledao je kao pust predjel usred zelenila, brda i šuma; prekopali su divan krajolik da bi od njega napravili pustinju.
Barake su stajale jedna pokraj druge i okruživale veliki trg. Svuda naokolo ležao je pijesak, nije bilo čak ni sjenke. Samo su se kod ulaza u logor dizala visoka stabla i male bijele kuće ograđene drvenim ogradama. Ali tamo je pristup bio strogo zabranjen. Jedan je dječak prekršio tu naredbu, protrčao je potkraj natpisa, želeći da malo sjedne u hlad. Njegovo su tijelo donijeli na trg u vrijeme apela i napomenuli da će takvu sudbinu doživjeti svatko tko prijeđe ogradu. I svima je bilo jasno da će se stvarno tako i dogoditi...
"Vojnik sa zlatnim dugmetima" / Miriam Steiner