Stiže vikend, vikend koji je uvijek divan jer čitam omiljenu Zagorku i mozak mi stvara lijepe slike davnog vremena, vremena u kojem bih voljela živjeti kada bi se to vrijeme moglo vratiti, život na dvoru i biti dvorska luda uživanje je jer nitko te ne dira, a ti zadirkuješ sve oko sebe a oni se samo smiju i jedu i piju do besvijesti spremajući strategiju napada, i ugovaranjem brakova za očuvanje svega što imaju i što će imati tim brakom, a postojale su i vještice njih su se bojali svi one su radile ono što su voljele i nadale se da ih nitko otkriti neće jer su u protivnom završile na lomači. Tada nikome nije smetalo što si ljubavnica nekome na dvoru, još si bila mažena i pažena od sviju jer zna se kome si pripadala kada si bila na dvoru. Divota.
Danas ne smiješ javno niti nikako priznati da si bila ili si nečija ljubavnica jer brak je svetinje, ne smiješ priznati da si volio i da voliš jer ispadaš lud, a pri tome nitko ne vidi ni sebe ni oko sebe jer svi misle da nikada nisu napravili ništa krivo te da žive po Božjim zakonima, bravo za njih.
Grešnica sam i nije mi žao što sam voljela i što volim.
Post je objavljen 25.04.2014. u 20:23 sati.