....pri kraju 7.razreda, majka mi se razboljela.Teško.Bolnice 150 km svjetlosnih od nas,neizvjesnost.
Otac je ili radio ili bio po raznim Cekaima,Izvršnim vijećima,partijskim sastancima ili se u svojoj radionici bavio "mitologijom" (pravio neki namještaj za doktora koji je trebao operirati moju majku).
Brat i ja smo bili prepušteni sami sebi i ja sam polako, nesigurno,raštimano-organizirano, ali ovnovski tvrdoglavo preuzela svu brigu za bašču,kuću,dvorišta (dva smo imali jedan za ljude drugi za živinčad),blago i njega,- mog malog bracu.On,jadan, bojao me se više nego majke i oca zajedno. Išla sam mu i na roditeljske sastanke,informacije,vodila doktoru,zubaru i kud ja okom on je moro skokom, ma tako sam ga "izdresirala" da mi,danas,njegova supruga piše zahvalnice.
Osim brata (jer je moro)nitko mi nije pomogao organizirati i pripremiti proslavu mog 14 rođendana.Čak sam i neku tortu, erlavu i naherenu,sama sebi ispekla (ma ni sličila torti nije- više UFO - uf oooo što je to?)
.Htjela sam pozvati samo svojih dvoje prijatelja, ali otac mi "pomogao" pa su na proslavu došla i natjerana djeca prijatelja mojih roditelja (moraš ić na taj rođendan-neću ona je čudna.Marš na taj rođendan-100% je tako tekao razgovor, a kad su djeca otišla-, roditelji su zaključili - i je čudna, samo leluja okolo i šuti, al et moraju zbog mog oca face u KP-koji plavi,hrabri i ini telefoni- nitko tad telefona nije imao)
Em sam bila ujutro u školi (subotom se išlo u školu),em sam trčala kući,nahranila sve one životinje,nahranila nas,ispekla tortu, napravila sendviče (poslije sam imala žuljeve od rezanja kobase i slanine),napravila sokove ( ma koji kupovni, ni tog bilo),razmaknula namještaj,povješala neke krep-papire po domu i sama sebi napisala i izvjesila SRETAN ROĐENDAN. Nije mi bilo do proslave i nimalo se nisam osjećala sretno.
Taman sam namještala ono malo kose ( kosa mi se strašno mastila pa me majka odvela na trajnu-minival, i kad sam se ugledala u ogledalu, poslije frizera, i moj mi odraz zameketao, oma sam se samošišala)-kad uleti moj najbolji "drugar" s hrpetinom ploča- Slejd, Svit, T-rex, Đenis itd.- samoproglašeni di-đej.....
...........E koji smo mi "par" bili.Ja, samo me s motkom možeš preskočit, a njega prekoračiš, al zato oko njega maraton trčiš, ja šutljiva, a on frfljav i 1000 riječi u sekundi, ja samooštrigana, a on kosat, ja vječno u crnom, a on ko papagaj, boje vrište s njega. Obožavala sam i njega i njegovu šašavu obitelj (valjda jer je bila toliko različita od moje ajnc,cvaj,draj). Skroz je bio samoneodgojen- otac pijančina (konstantno duša od čovjeka kad je pijan, ne pamtim ga trijeznog) i, majka- vječito na putovanjima preko sindikata,baku nikad nisam vidjela bez pregače i dalje od pol metra od šporeta, a za djeda su bili najsretniji kad je bio na tavanu i vodio "razgovore" sa slikama Svetog Save i kralja Karađorđevića jer je inače bio ko vrag zločest (jedanput je mene i njega opleo nekom motkom samo zato jer smo ga pozdravili s -dobar dan- umjesto s -zdravo-) Imao je braću dupliće, vršnjaci mog brata......Zavidjela sam mu i na "njegovom" Božiću, jer je imao bor i poklone...
..............i s vrata-ugledavši me - hahahah, "debela" nikad ti momka neš nać- a ja njemu - hahaha" mršo", curu nikad neš poljubit, vid kaki si -
( te riječi tada u šali izgovorene, život je polovično potvrdio - momak-suprug našo mene, a on mi se nedavno javio sa svojim najnovijim dečkom hahahi još poslo sliku - on s tektonskom pločom, a boyfriend s pločicama).
Sve smo nas dvoje, brzinski dogovorili, i još naša tri mušketira (mog i njegovu braću) zadužili da budu "konobari" i zaprijeti im , ak ne budu dobri i poslušni da će svinjac i kokošinjac čistiti bez gas maske.
Počela ona natjerana i od roditelja išćerana djeca dolazit. I frka, nisam im štokrlice, nit lojtrice priredila, a ja nisam bila spremna saginjati se il fuuuuj poljubiti se, pa je to čestitanje proteklo onako ko da ja imam ebolu, a oni rubelolu veru, s odmakom kolko su nam ruke bile dugačke.
Krenu proslava (ja u kutu-ko i uvijek, a u mojoj glavi vrtlože se misli-, jer mislila sam o majci,o tome kako je nisam vidjela mjesec dana, kako bi sve drugačije bilo da je ona sa mnom, i o mojoj prijateljici koja nije došla - taj dan brat joj se objesio u šumi-sutradan sam to saznala), glazba trešti, sendviči se jedu, trio fantastikus (moj i drugareva braća) s kaznom iznad glave savršeno opslužuju.
I dođe doba da se torta proba, svi revu (preko one stvari i hihoću zbog izgleda torte) - Sretan rođendan- ja režem i šnitice dijelim.
I tad poče spektakl, ajajajaj - kako koje natjerano djete stavi zalogaj torte u u usta - ispljune je....po maminim tepisima, ćilimima,ponjavama.Nasta opće pljuvačina, brišu usta, prave grimase.Meni ništa nije jasno, sva sam zaprepaštena, pa i ja komadić u usta..........blja....slana.U svoj strci taj dan ja sam umjesto šećera stavila sol - nije ni čudo što je torta izgledala apokaliptično, a okus bio za popljuvat. I tad sam odlučila- peć ću kolače samo pod prijetnjom smrti, a rođendane više nikad neću slaviti.
Što da vam velim, nikad vlastitoj djeci tortu nisam ispekla ( bake su to savršeno radile pa svaka njihova slika s rođendana ima dvije torte na stolu) s kćeri sam imala dogovor - ona ispeče kolač ja joj napišem lektiru, a prije par godina, ne znam šta mi je bilo, ispekla sam neki fini čokoladni kolač s višnjama, pa mi sudradan došla kontrola financijske policije... tak da stvarno MRZIM peć kolače.
Hahaha slavonka koja nit peče nit jede kolače, al zato mi je život "sladak"! U slast!
Post je objavljen 15.03.2015. u 10:46 sati.