Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, jer se zadržao u školi i da dođem u VVB.
– Kaj je bilo, dobri čovječe?
– Cijelo vrijeme mislim da je danas petak. Pa sam krivo došao u školu. Dobra i Mudra Ravnateljica me je prozivala. Imao sam ribanje i ribarsko prigovaranje. Uvijek je bila rezoljutna, ali otkako si je ostavio još je rezoljuća.
– Kako je ona?
– Upravo sam ti rekao. Nikako. I sve nas maltretira zbog tebe.
– Ima li koga?
– Tu i tamo bude s nekim. Sve sami kreteni.
Gadni se uvrijeđeno ubacio u razgovor:
– Kako to možeš reći, Nenade? Nismo svi bili kreteni.
Bio sam u šoku:
– Ti si, Gadni, bio s Dobrom i Mudrom Ravnateljicom?
– Zašto se čudiš? Žensko je. Prije ili kasnije se to moralo dogoditi. A znaš koliko je dobra jeb…
Ustao sam se i preko stola sam ga udario šakom u lice. Pao je sa stolcem. Otišao sam s druge strane stola, zgrabio sam ga i počeo tući. Gadni se brzo pribrao pa je on počeo mlatiti mene.
Drugi su, srećom, pritrčali i razdvojili nas.
Sjeli smo za isti stol.
I prije nego što smo išta rekli, upala je policija.
– Gospodo, tko je ovdje koga tuko?
Nisu pričekali odgovor, nego su, vidjevši Nenada, njega odmah uhvatili i odveli.
– Debilu Matko, ti si zvao policiju?
– Nisam ja, nego Ante.
– Koji sad Ante.
– Gadni će ti reći.
– Koji Ante, Gadni?
– Renatin muž. Ma… Tipična priča. Nema muda sam me napasti pa šalje policiju na mene.
– Sad je Nenad nastradao.
– Žao mi je za Dobru i Mudru Ravnateljicu. Mislio sam da si je ostavio.
– Jesam. Ali još je volim.
– Voliš?
– Volim je od prvog dana. Od trenutka susreta u policijskoj postaji kad smo izvlačili Nenada. Volim je otkako sam je vidio uplakanu zbog Điđija. Od kako smo Nenada čekali u njegovom stanu, a on je bio zaglavljen u zahodu. Volim je od našeg prvog poljupca. Od našeg izleta u Šćitarjevo. Od kada sam joj dao pretući bratića. Volio sam je i kad smo imali nesuglasica. Kad smo zajedno čitali moje pjesme. Kad smo zajedno miješali ajvar.
Nakon dva sata je došao Nenad. Ja sam još nabrajao zašto volim Dobru i Mudru Ravnateljicu.
– Kaj je bilo, dobri čovječe?
– Shvatili su da je najobičniji nesporazum. Pustili su me uz ispriku.
– Super da si došao, Nenade. Molim te zamijeni me u slušanju.
– A gdje ćeš ti, Gadni?
– Idem potražiti Antu…
– Kojeg sad Antu?
– Renatinog Antu. Njegova osveta će biti manje bolna od nabrajanja ovog ljigavca.
Post je objavljen 21.04.2014. u 17:53 sati.