Marketing
Au-ja
Zanimljiva sam! Pametna! Tražena! Svatko me može vidjeti.
Ranije se za takvo što moralo na televiziju:“Ona cura u prodavnici, znaš, to sam bila ja!“ Ili na radiju: „Jesi li slušala? Poželila sam ti sretan rođendan na emisiji: “Po željama slušalaca“:
U prošlom vremenu je pojavljivanje u javnosti, makar i beznačajno, bilo vrlo teško dostupno. Moralo se strpljivo stati u red a i tada je bilo pitanje da li ćeš uspjeti. Ili si morao imati sreće da te na ulici zaustavi neki TV-reporter i postavi neko, najčešće, beznačajno pitanje. To je već bio poseban doživljaj!
Sada sam višestruko viđena i svaki trenutak se mogu uvjeriti u to. Zato mi čak ne trebaju ni sva slova moga imena. Pa i bez zadnjih slova, tražilica zna tko sam. Već me očekuje. Iako je olakšavajuća okolnost što se ne zovem Jadran-ka. Tada ne bih imala šanse pri googlanju
I tako se ipak moje ime proteže kroz internet. Svaki link na spisku pojačava osjećaj samozadovoljstva, svakim pomenom moga imena povečava se iluzija da sam važna. To se zove narcisoidnost!
Prava stvar pri tome je da, za razliku od nastupa na starim medijima, gdje se moglo posumnjati da je pojava inscenirana, kod googlanja je sigurno da na to nemaš uticaj.
Kad te otkriju... naprimjer u uredu... možeš se pretvarati kao da ti to i nije potrebno, ali eto tako... tako mora da bude. Na taj način se ostaje u trendu. Drugačije ne može! Pogotovu kao bloger... ne možeš to izbjeći. A, naravno i kao novinar, pisac, glumac, političar i svaki drugi koji se izjasni po bilo kakvom pitanju... a tko teži nekom društvenom priznanju.
I googla se svakodnevno svoje ime. Na kraju krajeva mora se znati što drugi koji te googlaju, mogu saznati o tebi: informacija je novac a google je njen bankomat.
Googlanje ima, međutim i svoje zamke.
Žrtve raznih namještaljki i tuđe zavisti i mržnje mogu o tome pjevati pjesme: linkovi pogađaju kao strijele. Pretraga vodi u minsko polje, sopstveni ego puca po svim šavovima jedan za drugim. Nema milosti, nema pranja. Nitko neće zaboraviti takav tvoj nastup. Niti ti možeš to izbjeći. Pri tome ne pomaže ni digitalno samoubojstvo. Izbrisati profil...kraj? To je samo iluzija. Internet ne obolijeva od demencije.
Tvoja jedina šansa: sakrij se! Promjeni ime u nadimak. Napravi različite profile sa različitim osobinama. U džungli informacija se to vrlo brzo prihvati. Izmisli laži, prešuti, svaka taktika je dozvoljena, tko još može dokazati da to nije istina. Najvažnije je da izgleda lijepo.
Google je ustvari svemoćan, ali i kaotičan, nema kriterija pri izboru i … pomalo je glup. On poznaje samo informacije koje se napišu... on ocjenjuje samo web-stranice a ne ljude... ili to što se već navede a koje nema niti malo istine u sebi. Čak i bez te skrivalice važi statusquo: ja je JA na googlu, ali google-JA su ustvari mnogi. Kada jedno više ne odgovara onda se napuni sa toliko novih informacija sve dok google više ne zna gdje mu je glava.
Želite primjer? Na osnovu onoga što se kod moje ličnosti pojavi na googlu, živim u Parizu, nosim garderobu iz Lidla, etiketirana sam kao onaj koji bi porazio svakog dizajnera svojim „ležernim“ oblačenjem. Osim toga vodim dnevnik u ime jedne Ive. Dalje listajući google upravo na tržište izbacujem kolekciju torbica i pozirem kao akt mome prijatelju-fotografu iako sam već dva puta udata sa Vjekom i Damirom, Osim toga imam šestoro djece.
E pa uzmi nešto od toga što želiš! I požuri ako ti se ovo dopada ili želiš nesto da napraviš od ove osobe. Jer google radi već na novim osobinama moga lika. Umnožavanje tu nikada ne spava
Jedna engleska poslovica kaže „ Laž obiđe oko zemaljske kugle dok za to vrijeme istina još navlači cipele.“
Ova mudrost prevazišla je sva vremena..
Post je objavljen 21.04.2014. u 13:17 sati.