Pišući svoj magisterij (svoj, da, neki pišu i drugima), bilo je to daleke 2010...
Magisterij se bavio socio-ekonomikom podvodnog ribolova u RH, kao jednom od grana ribolova (sport i rekreacija).
Istražujući tako pitanje broja, naplate i količine novca od ribolovnih dozvola, zbog dijel i političkog konteksta, bilo je pitanje i iskorištavanje tog novca.
Na svoj službeni upit (s napomenom da se radi o znanstvenom istraživanju), s pitanjem količine novca i smjernica kuda je taj novac otišao NISAM DOBIO nikakav odgovor (osim broja prodanih dozvola, kojih je bilo više DESETAKA tisuća).
Ako jedna dozvola košta otprilike 500 kn, pomnoženo sa nekoliko desetaka tisuća prodanih komada godišnje (možda i oko 100 tisuća komada), dolazimo do suma koji se računaju prema milijunskoj znamenci.
Ja dalje nisam istraživao tu problematiku, ali u jednoj (post) komunističkoj državi sa (nelustriranim) kadrovima u mnogim javnim porama društva, sa uhodanim principima raznih izvlačenja love...ne bi uopće bilo čuda da se ovo nakon nekakve istrage pokaže teškom muljažom.
Napominjem još jednom, nisam dalje istraživao, ali velike indicije su tu.
Inače javne funkcije po ministarstvima poljoprivrede i šumarstva te po savezima za sportski ribolov na moru su, kako ime samo kaže- javne, i upravljaju sa društvenom imovinom, a mi kao građani ove države imamo pravo znati te javne stvari i u njih imati uvid non stop.
Još napominjem da postoje točne zakonske odredbe po kojima su upravitelji novca od ribolovnih dozvola dužni trošiti taj novac.
Evo malo o tome iz mog magisterija:
Prvo malo o Zakonu, koji … precizno definira tijek novca od prodanih dozvola. 40% novčanih sredstava od prodanih dozvola, prema ovom pravilniku ide Savezu za športski ribolov na moru Republike Hrvatske. Ostatak od 60% novčanih sredstava od prodaje dozvola bi Savez trebao uplaćivati u proračun Republike Hrvatske, a izvješće o uplatama dostavljati Ministarstvu poljoprivrede. Savez za športski ribolov na moru, prema ovom pravilniku dužan je utrošiti na sljedeći način: 60% je za trošak distribucije dozvola, edukaciju i promociju rekreativno-športskih i podvodnih aktivnosti, a 40% za obnovu i očuvanje mora putem javnih natječaja, edukaciju i promociju rekreativno-športskih i podvodnih aktivnosti. Ovaj nacionalni savez dužan je Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva tromjesečna izvješća o prodanim dozvolama i uplatama u Državni proračun za proteklo razdoblje.
…
Sad malo o upitu nadležnim javnim tijelima: Na službeni upit o brojčanom stanju sportskih i rekreacijskih ribolovaca i prodanim dozvola Ministarstvo se nije očitovalo, a Savez se očitovao na sljedeći način:
• kronološka evidencija se ne vodi, a isto tako i prema ostalim podjelama (te se pritom poziva na Pravilnik iz 2005. godine)
• od 1.1.-31.5. 2010.godine izdano je 47.065 godišnjih i 9.864 dnevnih/višednevnih dozvola za športski ribolov na moru. Ukupna novčana vrijednost godišnjih je 5.767.800,00 kn, a dnevnih/višednevnih 1.389.720,00 kn (sve zajedno: 7.157.520,00 kn)
Ministarstvo i Savez jedine su institucije u Hrvatskoj koje teoretski mogu imati evidenciju prodanih dozvola podvodnim ribolovcima. Odgovor Ministarstva unutarnjih poslova RH na upit o brojnom stanju kažnjavanja krivolovaca u podvodnom ribolovu bio je da ne vodi elektroničku evidenciju kazni.
Evo, ajmo, češljajte... osobno , ne bi se čudio da se istragom pokaže da je ovaj 7 milijunski iznos (na POLA godine!!!)jako velikim dijelom propeglan kroz nebrojene izmišljene dnevnice i putne naloge i tako tome sličnom što je maltene redovita praksa koju sam vidio radeći u javnim službama po raznim mjestima.
Dakle, mi građani uplaćujemo, na služeni upit (o privatnom da i ne govorim) nema odgovora iako su zakonski dužni propisno upraviti JAVNIM novcem. I dužni su odgovarati za NAŠ novac (ne njihov, to nije njihov novac).
A mi smo dužni korigirati svoje "vođe" jer ako to ne radimo isti smo k'o i oni.
Napomena: jedna polugodišnja uplata je teška preko 7miiijuna kn !!!