Pregled posta

…izvan teme…DO KADA PRESUDE ZA SRAMOĆENJE?

KAZNENI ZAKON:

" ČINJENIČNA TVRDNJA KOJA ŠKODI ČASTI I UGLEDU"

Slavica Lukić novinarka sa dvadesetogodišnjim stažem novinarskog rada koja niz godina piše u izdanjima tvrtke Europa press Holdinga nepravomoćno je osuđena 25.3.2014. na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu zbog kaznenog djela iz čl.148.st.2 Kaznenog zakona s obrazloženjem da je počinila kazneno djelo sramoćenja koje joj je privatnom tužbom stavljeno na teret. Tužbu je protiv nje podnijela Ivanka Trstenjak Rajković, suvlasnica privatne Poliklinike Medikol iz Zagreba.



Izraz sramoćenje u Kaznenom zakonu je dobio mjesto kao kazneno djelo u zakonu koji je objavljen u NN. broj 125/2011, ali je na snagu stupio 1.1.2013. Kazneni Zakon s izmjenama i dopunama objavljen je u NN 144/2012., a na snagu je stupio također 1.1.2013. Još kada je taj Kazneni zakon bio u saborskom čitanju neke nevladine udruge i novinari upozoravali su na opasnost tog izraza –sramoćenje - koji je definiran kao kazneno djelo. Koji bi novinar koji zarađuje svoj dohodak svakodnevno pišući, svjesno želio sramotiti bilo kog sugovornika, instituciju ili tvrtku? Nije novinar akter događanja, ali je novinar taj koji mora činjenice staviti u kontekst vremena i događaja, opisati ih, komparirati, dijelove naglasiti i sve to radi recipijenta, radi čitatelja i primatelja informacije.
Prijašnji Kazneni zakon nije sadržavao izraz sramoćenje kao kazneno djelo. Američki profesor novinarstva Kent Collins sa sveučilišta u Missuriju, koji je nedavno bio u Hrvatskoj, kaže da je novinar institucija demokracije. Ali na hrvatskom tlu niti su novinari institucija, niti demokracija kao oblik vladanja ima prepoznatljive kriterije koje treba poštivati. Čini se da te kriterije nisu prepoznali niti doktori pravnih znanosti koji su pisali Kazneni zakon. Jer država u kojoj se na sudovima osuđuje novinare, od međunarodne zajednice percipirana je kao zemlja u kojoj nema slobode govora, a time se u pitanje dovode i ljudska prava. Osim Slavice Lukić prema čl. 148 kaznenog zakona, za djelo sramoćenja osuđen je nedavno i novinar Novog Lista Vladimir Matijanić.
Prema informacijama novinara Gabrića još su 42 novinara na hrvatskim sudovima kojima se sudi za kazneno djelo sramoćenja.
No prve dvije presude za sramoćenje nisu prošle nezapaženo.

OESS UPOZORIO DR. PUSIĆ NA PRESUDU NOVINRIMA
Predstavnica europske organizacije za sigurnost i suradnju (OESS) Dunja Mijatović, povjerenica za medije, izrazila je Hrvatskoj Vladi 8. travnja zabrinutost zbog presuda hrvatskim novinarima za sramoćenje. "Time se šalje prijeteća poruka koja bi mogla ograničiti slobodan protok informacija i ograničiti izvještavanje u pitanjima od javnog interesa", poručila je Dunja Mijatović iz OESS-a u pismu ministrici vanjskih poslova RH dr.Vesni Pusić. "Pozivam Hrvatsku Vladu da iz kaznenog zakona makne uvredu časti i da sasvim dekriminalizira klevetu"- stoji u pismu.

SRAMOĆENJE

EVO ŠTO SE IZRIJEKOM KAŽE U Glavi 15 Kaznenog zakona. U toj glavi Kaznenog zakona su uvrštena djela protiv časti i ugleda, a to je ureda, sramoćenje i kleveta. U članu 148. je definiran način nanošenja uvrede koja je od autora Kaznenog zakona definirana kao SRAMOĆENJE !

Sramoćenje
Članak 148.
(1) Tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kaznit će se novčanom kaznom do sto osamdeset dnevnih iznosa.
(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, kaznit će se novčanom kaznom do tristo šezdeset dnevnih iznosa.
(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka ako počinitelj dokaže istinitost činjeničnih tvrdnji koje je iznosio ili pronosio ili postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je, postupajući u dobroj vjeri, povjerovao u njihovu istinitost.
(4) Nije dopušteno dokazivanje okolnosti iz stavka 3. ovoga članka počinitelju koji činjeničnu tvrdnju nije iznosio ili pronosio u javnom interesu ili iz drugog opravdanog razloga, a postupao je pretežito s ciljem da naškodi časti ili ugledu drugoga, pogotovo ako se tvrdnje odnose na osobni ili obiteljski život druge osobe.
(5) Prizna li počinitelj neistinitost svojih tvrdnji i opozove ih, sud ga može osloboditi kazne.

TEKSTOVI O MEDIKOLU OD 2011. DO 2013. GODINE

Novinarka i podpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva Slavica Lukić o poliklinici Medikol pisala je u Jutarnjem listu od ožujka 2011. do travnja 2013. i u tom je vremenu napisala desetak tekstova.
Prvi tekst objavljen je 28. ožujka 2011. godine pod naslovom “HZZO Medikolu u tri godine isplatio 231 milijun”. Riječ je o tekstu u kojem se prvi put otkriva podatak o iznosu kojeg je poliklinika Medikol od HZZO-a dobila u razdoblju od studenog 2007. kad je sklopila prvi ugovor s HZZO-om o financiranju PET/CT pretrage, do kraja 2010. godine.
- Od trenutka kada sam objavila prvi tekst do kraja 2013. iznos kojeg je HZZO ugovorio Medikolu narastao je na 570 milijuna kuna. Taj sam podatak objavila u rujnu 2013. godine. Napokon puno muke, dobila sam sve ugovore sklopljene između HZZO-a i poliklinike Medikol. Iako su ti ugovori javni podatak i prema Zakonu o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti tj. HZZO ih je dužan dati novinaru koji ih traži, ja ugovore nisam dobila od HZZO-a. I u doba HDZ-ove i u razdoblju SDP-ove vlade HZZO je pod raznim izgovorima izbjegavao dostaviti mi ugovore. Dobila sam ih lukavstvom: nakon sto sam shvatila da ih HZZO neće dati meni, dogovorila sam s aktivistima GONG-a da ih oni zatraže. GONG uz ostalo nadzire I provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama i ima prvo u praksi testirati kako tijela javne vlasti poštuju taj zakon. HZZO nije GONG-u uskratio tražene ugovore, pa nakon sto su ih dobili, djelatnici GONG-a su ih dostavili meni, koja sam ih zapravo i tražila“, pojasnila je kolegica Slavica Lukić.

Zadnji tekst o Medikolu novinarka Lukić objavila je 23. travnja 2013. godine pod naslovom “Medikol je 84 posto prihoda ostvario od poslova s državom”.

PREMA STAROM KAZNENOM ZAKONU
MEDIKOL TUŽIO I NAKLADNIKA

U 2013. Objavila je dva teksta i za oba je dobila tužbu za sramoćenje.
„I za većinu ostalih tekstova koje sam objavila o Medikolu, ta je poliklinika podigla tužbe. Morate imati na umu da su tužbe ujedno I sredstvo zastrašivanja i odvraćanja da ne pišete o nekoj temi. Oni koji su meta novinarskih tekstova tužbe vrlo često koriste upravo za tu svrhu. Međutim, do kraja 2012. dok je na snazi bio stari KZ u kojem nije bilo djela sramoćenja, Medikol je tužio nakladnika za naknadu štete u građanskoj parnici. U tim sudskim postupcima ja se pojavljujem kao svjedok I branim svoje tekstove. U tim postupcima moram dokazati da sam pisala istinu ili sam imala osnovan razlog vjerovati da pišem istinu. Ti sudski sporovi još nisu okončani " - kaže Slavica Lukić i nastavlja "U 2013. Medikol je, međutim tužio mene osobno jer je u KZ-u, tj u djelu sramoćenja dobio dobar instrument za odmazdu nadamnom kao novinarkom. U tim postupcima nije dovoljno dokazati da si pisao istinu, već da si je pisao u javnom interesu. Sudac misli da nisam postupala u javnom interesu “- ispričala je tijek događanja oko pisanja o Poliklinici Medikol novinarka Slavica Lukić.
Novinarka Lukić kažnjena je, prema odluci suca Marka Benčića, s novčanom kaznom od 80 dnevnih iznosa od kojih je svaki dnevni iznos 326,00 kuna, što je u ukupnom iznosu 26.133,00 kune. Tu kaznu je dužna platiti u roku od tri mjeseca.
Kakva li će biti pravomoćna presuda ?
Evo detaljnog obrazloženja sudske presude Slavici Lukić:




HND ZAHTIJEVA UKIDANJE DJELA SRAMOĆENJA

Hrvatsko novinarsko društvo u svom priopćenju od 7. travnja navodi kako „ponovno zahtijeva od Ministarstva pravosuđa, Vlade i Hrvatskog sabora da pristupe hitnom procesu izmjena Kaznenog zakona RH kako bi dekriminizirali kaznena djela protiv časti i ugleda. Osobito je važno iz Kaznenog zakona ukloniti novo djelo „sramoćenja“ koje je preuzeto iz švicarskog zakonodavstva a ne postoji u kaznenom zakonodavstvu zemalja EU“





Post je objavljen 18.04.2014. u 10:12 sati.