Eh, da ne pišem samo o "prošlom", "historijskom" ili kojekakvom stanju i zbivanju, da napravimo osvrt na današnji dan.
Danas raspored kao lud, nije da je ostalim danima drugačije ali dobro. Mamica moja si je već rezervirala sjedeće mjesto do grada kad već idem sa cijelom ekipom u grad pa da ona navrati kod svoje frendice na jednu penzionersku trač partiju.
I tako, nakon užurbano, reklo bi se, spremanju, jer naravno, jutarnja kavica se ispija do zadnje kapi i do zadnje moguće slobodne minute pa tek onda slijedi traženje obleke, cipela i brojanje putnika (djece i bake). Upadamo mi tako u auto, hipeaktivno i svatko u svojem filmu, ja pokušavam održati auteka na cesti i putnike na mjestu, klinci ludi radi odlaska na predstavu, baka luda od napetosti, najstarija kćerka....ona je pak luda jer ide sa nama :D a ja luda od putnika.I tako, krenemo mi, ostavila ja putnike na par minuta u autu da samo predam neke papire kam trebam, ne brinite, ostavila sam ja njima prozor otvoren, imala sam ja cucka nekoć davno, nije da je isto, ali da ih čujete kad počnu, skoro pa dođe na isto. I, vratim se ja, par minuta poslije u auteka, svi cucki na broju, niti jedan prolaznik ozlijeđen, iskrcam baku na trač partiji i uputim se sa dječurlijom na predstavu....bljaaaaaaaaakkkk, hrpetina cvijeća što govori, nekakav skakavac koji lići na brokulu sa celulitom i prokleti pauk koji se eto čudi suncu i mjesecu....katastrofa....aj, preživih ja to, primjetim da je ta brokula trajala prilično kratko dakle imam još vremena, ne mogu bakicu prerano maknuti sa tračanja, to je kao da klince izvučem iz pjeska - vrištanje i bacanje po podu. Ok, nisam to nikad doživjela, moram se pohvaliti da su mi djeca prilično odgojena :) :) ali opet, žao mi bakice pa odoh ja sa djecom na kavu. Sjednemo mi tako u dobro poznati birc, naručimo si kavicu i baš se nekako naćela tema između moje najstarije i mene, kako žensko, stvarno treba ponekad jednu dobro svađu. To nije luksuz nego stvarno potreba, i bilo bi lijepo kad bi se takvo nešto moglo naručiti, preko ebaya ili njuškala ili u bircu skupa sa kavom. Možda sam jedna od rijetkih ali ja bar priznam, jednom mjesečno mogla bih se pošteno posvađati, recimo sa dragom osobom, prijateljicom, ne sa svojim kćerkama jer to nije to, one se rasplaču, nego baš rasprava, diskusija, svađa....još ako je to "gora polovica", e pa strinu ti poljubim, daj se svađaj, kako misliš doživjeti pomirbeni s(K)ex ako se ne posvađamo???? Molim lijepo.
I tako, sjedi jedan dečec za šankom i konobarčić je tu negdje, ali ja se ne dam smesti.....Popile mi kavu/sok/kakao i uputili se prema vratima (nakon što sam platila račun, da se ne bi pomislilo), mi na vrata a vani pljušćina i to kakva....pogledamo se najstarija i ja, onako ko telad, bez obzira što nam je frizura za "predstave" gdje je mrak, i šminke danas nema na vidiku, okrenule se na peti i naručile još po kavu...ok, zapravo, ja sam se zderala iz sveg glasa:"Svima jedna runda" :D srećom, samo mi i taj dečec za šankom :D u kojeg sam sa malim neugodnjakom u očima baš tog treba pogledala a on se drpa od smijeha na sve moje glupave komentare za razmazanu sminku i natapiranu kosu. Sjedamo mi i vidim da dečec još uvijek dolazi k sebi gledajući moju bandu kako se pakira natrag u birc, ja onako, dobra kao uvijek, kao kruh ili pecivo, kifla ili slanac, kažem konobaru da (kao što sam rekla), pita dečka šta će popiti. Nakon par minuta, vidim ja da poruka polako stiže do dečeca, a on me onako blijedo pogleda i pita:"kaj ozbiljno?" A jbote, pa nisam ti ponudila...jelte - kiflu :D Odgovaram ja njemu, pristojno kao i uvijek:"Zar Vam se ja činim da se šalim? Ja sam uvijek ozbiljna, kao svinjska gripa!" :)
I eto....popili mi kavicu, i taj dečec, napravih ja dobro djelo...Jel se to računa kao dobro djelo? Ako ne onda sam nadrapala :D
Post je objavljen 16.04.2014. u 04:22 sati.