Pregled posta

Cassandra Clare

Ok, ovaj post se kuha već zadnjih pet mjeseci (točnije od 14.11.2013., ali nećemo sad u previše detalja). Dakle, prije točno pet mjeseci uzela sam u ruke knjigu pod imenom City of Bones autorice Cassandre Clare (istoimeni film izašao je to ljeto, ako se ne varam) i ova avantura u svijetu lovaca na demone mogla je početi. Ne znam što me privuklo toj knjizi (moguće moj prijatelj koji ju je kupio prije mene, a potom me krenuo nagovarati da čitam), ali u svakom slučaju to je bio događaj jednake veličine i važnosti kao i kad sam prvi puta zgrabila Nesboa u lokalnom Konzumu i započela avanturu zvanu Harry Hole.



Na autoričinoj stranici možete saznati sve o ovoj seriji knjiga ako još niste upoznati s njima. No, da ne duljim, ovo je jedna od najboljih stvari (da, stvari, moj izraz) koje sam pročitala. Koliko ideja, koliko likova, mjesta, boja, mirisa i osjećaja sam pronašla u ovim knjigama. Likovi koje zavoliš ili zamrziš, negativci čiji ciljevi ti se čine groznima, ali ih opet razumiješ. No, ovo nije samo tzv. fun read. Ovaj link vam pruža dokaz o tome koliko je autorica dirnula svoje fanove i koliko im je pomogla da se suoče s najtežim periodima ili situacijama u svome životu. Ovdje je konkretno riječ o liku Magnusa Banea koji je warlock (koristit ću engleske termine jer su hrvatski presmiješni), a takva su bića u Clareinom svijetu besmrtni potomci ljudi i demona koj ne mogu imati djecu.


Magnus Bane drawn by Cassandra Jean.

To je čovjek koji je živio barem 500 godina (ne zna se točno jer svoje godine koristi kako mu u određenoj situaciji odgovara), koji je nadživio nebrojeno mnogo svojih poznanika i članova obitelji, a i dalje živi i ima predivnu osobnost i smisao za humor.


"I think of myself as a freewheeling bisexual," added Magnus. – Cassandra Clare, City of Lost Souls


U seriji Clareinih knjiga pod imenom The Infernal Devices čija radnja se događa oko 150 godina ranije od citiranih djela, u viktorijanskom Londonu, također susrećemo Magnusa (besmrtan je, sjećate se?). I ovdje Magnus ima važnu ulogu, a meni najljepši odnos je onaj njega i glavne junakinje, Tesse Gray, koja ima posebne moći zbog kojih kroz cijelu trilogiju pokušava saznati što je ona zapravo. Kada sazna da joj je majka bila shadowhunter, a otac demon, polako shvaća da je i ona besmrtna. I ona će morati gledati svoju obitelj kako stari i umire, a iza njih će ostati samo bol. Sljedeći odlomak savršeno opisuje njegovu mudrost i, na neki način rezigniranost s takvim stvarima.


“In Paris she found Magnus, who was living in a garret apartment and painting, an occupation for which he had no aptitude whatsoever. He let her sleep on a mattress by the window, and in the night, when she woke up screaming for Will, he came and put his arms around her, smelling of turpentine.
"The first one is always the hardest," he said.
"The first?"
"The first one you love who dies," he said. "It gets easier, after.”
 – Cassandra Clare, Clockwork Princess


Dame i gospodo, ovo je samo dijelić Magnusa. Njegova osobnost, on sam, ne može se opisati riječima. Kroz 8 knjiga u kojima se pojavljuje, on mi je najdraži lik, upravo zbog samog njegovog života. Prošao je svašta, znao je pretke svojih prijatelja, vidjet će njih kako stare i polako odlaze s ovog svijeta, a isto će proći s njihovim potomcima. No, usprkos tome, opet ima snage prolaziti kroz najteže trenutke u svačijem životu; smrt bližnjih. Ta smrt bližnjih je najbolnije opisana u epilogu posljednjeg nastavka trilogije The Infernal Devices, knjizi Clockwork Princess u kojem na nekoliko stranica imamo prepričane živote likova koje smo upoznali i zavoljeli već od prve knjige, a sve kroz oči Tesse Gray, djevojke koja je besmrtna. Tu bol koju sam osjetila čitajući epilog nisam doživjela nikad prilikom čitanja knjiga, što će reći da je gospođa Cassandra Clare spisateljica koja se u najmanju ruku voli i zna kako igrati srcima svojih fanova.


Slika (i citat) zbog koje sam i prije čitanja trilogije The Infernal Devices postala njen fan.

Spomenuta trilogija The Infernal Devices ima još jedan predivan odnos; onaj Jema i Willa. Ta dva mladića glavni su muški likovi, shadowhunteri, parabatai. Jedan živi za drugoga, drugi bi žrtvovao sve za prvoga. Odnos koji upoznajemo kroz tri knjige i koji se kroz par riječi ne može (i ne bi smio pokušati!) opisati. Jem je mladić koji je zbog određenih okolnosti iz svog ranog djetinjstva postao ovisan o supstanci (yin fen, "silver powder") koja ga istovremeno polako ubija i zbog koje mu se kosa, normalno crne boje, polako posvijetljuje i pretvara u srebrnkastu. No, prestane li uzimati tu supstancu, umrijeti će još brže. Taj aspekt njegovog života utječe na njegov odnos s Willom, ali kao i sve predivne stvari (ne samo u ovim knjigama), osjećaje koje sam dobila iz njihovog odnosa ne mogu se opisati.


Jem Carstairs

Serija slika sličnih ovoj od strane fanova također me vrlo zainteresirala za ove knjige, kao i prijašnja slika. Dečko kose bijele boje, obučen u "starinsku" odjeću svira violinu kraj prozora... Sad naravno znam da ta slika prikazuje jednu od najvažnijih scena u trilogiji (sva poglavlja s najvažnijim scenama u mojim su knjigama obojena), no, to nije bitno. Bitno je atmosfera kojom odiše ova slika. Kod mene je pobudila interes, htjela sam upoznati ovog dečka, htjela sam znati zašto mu je kosa bijele boje, htjela sam "čuti" kako svira violinu... To sam i učinila i on je tada još više živnuo u mojoj mašti.

Što se tiče opisa mjesta, autorica je odlična i kod toga. Domovina svih lovaca na demone, Idris, mala državica između Francuske i Njemačke, nevidljiva je običnim ljudima (engl. mundanes). Njen glavni grad zove se Alicante i to je mjesto prilikom čijeg opisa u knjigama samo zaželite zatvoriti oči i zamisliti prekrasne kristalne tornjeve, uske uličice, lijepe trgove i zgrade u klasičnom stilu... Upravo zbog toga moja najdraža knjiga je ona u kojoj imamo prilike s našim najdražim likovima posjetiti njihovu domovinu i zajedno s njima diviti se njezinoj ljepoti - City of Glass.



Kao što sam spomenula, esencija ovih knjiga ne može se objasniti, opisati, prezentirati, s nekoliko riječi. Nažalost. Postoji još mnogo stvari koje nisam spomenula (npr. odličan negativac Sebastian, recenzija filma, svi ostali odlični likovi!!!), ali mislim da sam se zasad ispuhala. Najbitniji lik, Magnus Bane, je spomenut, njegov život, mana njegove besmrtnosti je spomenuta. Sad vidim da je najčešća fraza u ovom postu "to se ne može opisati". Čitatelju, jako mi je žao zbog toga, ali to je istina. Jasno mi je da se ove knjige neće svima sviđati, ali kod mene su ovi likovi pronašli mjesto zauvijek.


Post je objavljen 14.04.2014. u 18:37 sati.