Marketing
ZVAO SI ME „LJUBAVI“
Smiješkom slatkim, znala sam se nasmiješiti
kada bi me zazvao „ ljubavi“.
Grudi bi mi se napunile radosti, srce se opilo vina crvenog.
Oči bi zasjale poput duginih boja koje se nebom razlijegale,
a duša bi letjela na krilima ljubavi.
Prišao bi me nježno, očiju punih sjaja,
milovao moju dugu tamnu kosu
što je sezala preko ramena, grudi nabrekle, željne dodira.
Nježno si me privukao u zagrljaj, šapćući tihim glasom:
-Noćas si lijepa moja ljubavi…
U smionoj igri naših tijela, zaogrnuli našu ljubav,
ploveći u rajske dubine, ispijajući nektare uzavrelih tijela,
hraneći se nježnošću milovanja, čak se i noć zarumenila od srama,
skrivajući nas u našem bunilu ljubavi.
Jutro donosi novi dan, tugu, ponestalo riječi.
Nastao muk i tišina. Nema više nježnih riječi
koje miluju grudi i koje su se samo u tami izgovarale.
Kose posjedile, oči se zamutile,
srce pomalo okopnjelo, a Ljubav, da li je nestala?
Helena Horvat iz zbirke U ZAGRLJAJU POEZIJE
© copyright
Post je objavljen 14.04.2014. u 10:16 sati.