Marketing
Kurvini sinovi IX
Nerijetko se u žrtvi njihova terora razvije Stockholski sindrom. Možda je to čak i kolektivna dijagnoza naroda koji su živjeli u okovima totalitarnih diktatura? Kako bi se moglo objasniti emotivna vezanost za vođu koji ih uništava, gazi i tlači?
Imao sam jednog kolegu koji je bio pripadnik Kurvinih sinova i vrlo brzo sam razvio odnos prema njemu usvojivši kao šprancu ponašanja Stockholmski sindrom. Prilazio je hihoćući se i smijuljeći se, ali uvijek je ubadao svojim otrovnim žalcem u najintimnije sfere. Imao je kaziprijateljski stav i vječito pozivao na kavu - ali to je samo bio okvir da bi mogao ispalajivati svoje strelice. Kad ne bismo išli na kavu ne bismo komunicirali i tada ne bi mogao ispuštati svoje gnjusne komentare i gnojne primjedbe o svemu i svačemu. Ako si izrazio svoje mišljenje s kojim se on ne slaže skakao je kao iglom pogođen, povrijeđen i našavši se uvrijeđenim što ne misliš ispravno. Stockholmski sindrom razvije se iz nekakvog obzira, čovjek krene opravdavati tu mrcinu govoreći si kako u svakom čovjeku ima nešto dobro - što je istina, ali kurvini sinovi nisu ljudi nego
Lutke od krvi bez trunke ideje
Ubice na cesti
Ja sam mu se uvijek smješkao, ma koliko da je vrijeđao mene i moju obitelj kroz svoje otrovne šale, uz pomoć svojih poltrona, ja sam se i dalje smijuljio i pravio se da sam im svima prijatelj i da ne razumijem takve šale i da me to sve skupa ne dira - a nije bilo tako. Iako sam ga mrzio iz dna duše, nikad nisam msgao snage da se s njim otvoreno konfrontiram.
Oni su djeca i to poluretardirana - u maniru malog od palube kao mafijaški potrčko spremni su na svaku riječ velikog Vođe skočiti i u bunar. Razlika između političke borbe u građanskom društvu i revolucionarne gorljive borbenosti Kurvinih sinova jest da su potonji usmjereni na uništavanje osobe, na njeno psihičko razaranje, dok je zdrava politička borba samo u argumentima
Post je objavljen 13.04.2014. u 19:20 sati.