Još okance plavetnila među sivilom oblaka i rumena zraka sunca na zalazu Te pozdravljaju. U srcu drhtaj žudnje i jeka davnašnjeg pijeva, pa privid ispod spuštenih vjeđa…. Ah ljubav - . .Bože, Stvoritelju moj, darovao si mi ljubav. Ja to nisam znao, pa niti mario, dok jednoga dana začuđeni nemir ne uznemiri moj pogled. Pogled na plavi cvjetak na mom putu, tek časak prije nego što bih ga mimoišao. Stanem, a cvjetak kao da okrene glavicu, znatiželjno očekujući lebdeću neizvjesnost, kad ,eto, na plave latice sleti pčelica. Znalački ispruži rilce baš u plavu intimu –kapljicu nektara, zatrepće krilcima i već je nema, a bijaše tu kao putokaz neznanom putniku u pronalaženju iskrica ugode…
A ljubav ? Zašto ne znam osim mnoštva banalnih, profaniranih, bezsadržajnih, nijednu pravu riječ za ono, srce mi zatrepčuće, dušu zbunjujuće, govor oduzimajuće što je tu, u meni, a za što me ne zadovoljava ni jedan iskaz, jer TO je ONO, ono u meni zadivljujuće, ONO nešto neopisive miline, što sam ,možda, poimao prije nego što je moja intima blokirana i indoktrinirana konvencionalnim rječnikom, a Ego nabujao u oklopu besćutnosti i neznanja, te kad još samo šutnjom i šapčućim ponavljanjem l j u b a v, l j u b a v pokušavam napuniti te riječi mojom intimnom emocijom.
Pa l j u b a v i , slatka si ljubavi. Čutim Te. Tu si i ja sam sretan. Sretan kada zakrijesiš u mraku okruženja kao kratkovjeka iskrica, kao krijesnica u majskoj noći ili kao djetinji osmijeh majci . Tu si, a ne vidim Te, ali srce mi kaže da si prisutna, pa gdje si ?
Ali, čovječe ! Tražiš tamo gdje je nema… Na silu ju ne možeš naći niti imati ! Otvori srce, pruži ruku nudeći radost, djetinju spontanu iskrenost, dajući s e b e i o s j e t i t i ćeš NJU.
Ugledati ćeš ju u zagonetnom mirisu plavoga cvijetka, naći i osjetiti u maloj toploj ruci, u biti svoga iznenađenja. Tad nježno dodirni napućene usne, a sočni smiješak suglasnosti reči će Ti, i bez riječi sve, SVE i biti ćeš sretan.
A tada čuvaj svoju sreću. Odaleći oholost, taštinu i sebičnost, pa što ćeš više davati, i iskreno sa srcem dobrotu primati , to ćeš više – s kamatima - dobivati.
Tvoja dužnost pred Stvoriteljem je da budeš sretan i radosni usrečitelj bliskih, jer si stvoren sa subraćom u istom okruženju sveopće ljubavi na Stvoriteljevo zadovoljstvo, koje nikada ne zanemari ispunjavati svojom … s r e ć o m . . .! Tvoja sreća je u tvojim rukama ! Čuj, počuj neka žudni kucaj tvoga srca ne ostane jalovo žalostan !
Domoljubac -Zvonimir Tomac iz neobjavljene zbirke
Post je objavljen 13.04.2014. u 15:16 sati.