Marketing
Cvjetnica
Prije deset godina manje osam dana napisao sam u svom „Dnevniku“:
„Osam dana prije Uskrsa je Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje. Njom započinje Veliki ili Sveti tjedan, kada u 8 dana slavimo najveće tajne kršćanstva: Isusovu muku, smrt, pokop i uskrsnuće. Cvjetnica je uvod u to slavlje. Sadržaj Cvjetnice otkriva svećenikov pozdrav kojim započinje vjernički susret u crkvi, a glasi: "Danas se skupljamo kako bi započeli slavlje vazmenog otajstva, to jest muke i uskrsnuća Kristova." Isus je zato i ušao u svoj grad Jeruzalem, spreman prihvatiti križ kako bi otkupio ljude od zla za slobodu sinova i kćeri Božjih.
Misa Cvjetnice ima i dva posebna obreda: prvi je povorka s blagoslovljenim palminim i drugim granama, koja spominje Isusov slavni ulazak u Jeruzalem, a drugi je izvještaj o Isusovoj muci. Ti obredi izražavaju dva glavna oblika vazmenog otajstva: Isusovo bolno umiranje i uskrsnu pobjedu. Običaj je nositi ove grančice u svoje domove da bi podsjećale kako je Isus svojom mukom, smrću i uskrsnućem stekao život s Bogom, život u milosti. Te graničice ostavljaju se u kući i nakon što su se osušile. Ovaj je običaj strogo kršćanski, a najvjerojatnije je stariji običaj kićenja cvijećem bunara na Cvjetnicu, posebno u dvorištima kuća gdje ima momak za ženidbu. Običaj je poznat u nekim dijelovima Slavonije, a označuje početak proljeća.“
Tako o Cvjetnici piše na Internet stranicama.
Na taj dan supruga i ja dolazimo u Varaždin u Pavlinsku crkvu (kraj parka), a sada Katedralu Varaždinske biskupije. Supruga kao vjernik, ja kao uzoran suprug, koji vodi računa o osjećajima svoje supruge. Naravno svatko od nas dvoje stvari gleda sa svog stajališta. (…)
Ceremonija je bila gotova za desetak minuta, a onda je uslijedila procesija do ulaza u crkvu (katedralu) uz prisutnost jednog jedinog fotoreportera. Na stolu, iza kojeg je stajao biskup, ostao je snop maslinovih grančica (kažu posvećenih). Vrli Hrvati su navalili na njih, iako su prije toga mogli uz dobrovoljni prilog, posvećene grančice dobiti i u katedrali. Ali ovo je bilo besplatno! (…)“
* * *
…puk se okupio u očekivanju Biskupa
I danas smo supruga i ja bili u Vž. I danas smo u skupini od stotinjak vjernika čuli kratku molitvu sadašnjeg biskupa – Mrzljaka, koji je naslijedio pokojnog biskupa Culea o kojem govorim u tekstu.
… biskup Mrzljak dolazi sa svećenicima
…Biskup drži misu
Samo obraćanje vjerničkom puku bilo je kraće nego tada prije deset godina. Nakon završetka molitve i posvećenja vjernici ovaj put nisu pojurili na preostale grančice. Svi su ih već imali u rukama i mirno su formirali povorku iza svećenika.
…kolona vjernika na čelu sa svećenicima
…prošli smo uz najljepše vjesnike proljeća i Uskršnjih blagdana
Supruga i ja stali smo na kraj kolone i otpratili ih do Katedrale. Bila je dupkom puna, više nego prije deset godina. Vjerojatno danas ljudi imaju veću potrebu da se ufaju u spas Isusa Krista nego što je bilo to prije deset godina. Napustili smo kolonu i preko trga, koji je opet bio dupkom pun, premda je bilo prohladno a ne toplo kao desetljeće ranije, otišli do automobila.
Kavicu smo prije mise već popili s mojim kolegom s kojim se nisam vidio više od dvije godine. To sam shvatio kad sam parkirao automobil po dolasku u Vž. Iznenada se pojavio pokraj nas i rekao:
„Pa baš da parkiraš iza mog!“
Pogledao sam auto i vidjevši marku Opel, rekao:
„Što, nije više Mercedes u igri?“
„Promijenio sam ga prije dvije godine“.
To me, eto, podsjetilo da se sigurno nismo vidjeli više od dvije godine.
Kako vrijeme leti.
Post je objavljen 13.04.2014. u 14:58 sati.