KRATAK SADRŽAJ
Nekoliko mjeseci prije 50 - og rođendana austrijski vodoinstalater Gerd želi počiniti samoubojstvo. Odjednom se u dnevnom boravku pojavljuje tajanstveni čovjek koji ga vraća 25 godina unazad. Gerd ima priliku promijeniti vlastitu prošlost. Uspio je spriječiti pogibiju dvojice prijatelja, uspio je oženiti ljubav svoga života i s njom dobiti dijete. Deset godina kasnije nepoznati stranac pojavljuje se ponovno. Ne zamjera mu što je izokrenuo čitavu povijest već mu nudi mir, ljubav i spokoj do kraja života, ali pod jednim uvjetom. Gerd ga treba ubiti.
28. travnja 1999, 00:03
Glavobolja je počela nabijati kao nikad dosad. Čudno je to. Ovo je bio jedan od rijetkih dana kad nisam morao piti nikakve lijekove, ali ovo sad nije normalno. Boli do povraćanja. Ovakvu scenu u kojoj sam ja sad obično sam gledao u filmovima. Gad sjedi na klupi, a ja ispred njega stojim onako frajerski i držim mu pištolj uperen u glavu. Publika u kinu nestrpljivo iščekuje - moj potez. Ne'š ti mene. Koliko sam uspio shvatiti ovaj manijak mi čita misli. Znači najbolje je ne misliti ni o čemu. Misli pozitivno rekla bi Lujza Hej. Baš me zanima kako bi se osjećala da je sad na mome mjestu. Ili bi dobila infarkt ili bi se usrala u gaće. Šta da radim? Bacam pištolj? Bježim prema hotelu? Par trenutaka kasnije stajat ću na balkonskoj ogradi kao zadnja ološ s pola stoljeća u guzici. Spreman za skok u pi... materinu gdje mi je i mjesto. Blago meni.
Neznanac je šutio i gledao. Niti jedan mišić na licu nije mu se pomaknuo. Uvijek isti demonski smiješak. Izgledalo je da ovako može sjediti čitavu vječnost.
Gerdovo srce lupalo je kao nikad. Misao na misao. Panika koja nagriza. Steyr Manlicher 9 u desnoj ruci se nije stao tresti.
- Pucat' ću, nego šta ću nego pucat' - pomislio je - Do hotela nema puno. Kurac. Nema šanse da me ne otkriju. Selo ima tisuću stanovnika. On tvrdi da me neće nikad otkriti. Kako? Pucanj u ponoć će probuditi pola Austrije. I kako može biti tako mrtav hladan mamu mu jebem? Čekaj ... čekaj ... a u tome je kvaka. Pištolj je prazan. Pa da. Tu smo frajeru. Prazan je, nego šta. Ajmo se pravit face ispred prazne cijevi.
Neznanac se osmjehnuo. Gerd isto.
- Šta je? Neće me otkriti, a? Nestaćeš? Prebaciti me u drugu dimenziju? Umjesto pucnja začut će se prdac? A smeće jedno? A ja se ne mogu načuditi kakav si ti to frajer, mamu ti jebem. Kuler kakvog nema!!!
Cijev mu je stavio posred čela, a neznanac ga je gledao direktno u oči. Povukao je obarač.
Zaglušujući prasak pucnja nadvio se nad selom. Na prozorima su se počela paliti svjetla. Gerdova supruga skočila je iz kreveta kao oparena. Vidjela je da ovog još nema. Kćer se također probudila:
- Mama, a gdje je tata?
Gerd je stajao kao kip. Prekriven krvlju. Iz cijevi se još uvijek pušilo. Gledao je ogromnu rupu od metka i nije mogao vjerovati. Upravo je ubio čovjeka. Bacio je pištolj i umjesto da počne trčati što ga noge nose bacio se na pod ... Plakao je. Urlao kao nikad dotad.
JUTARNJE VIJESTI
Austrija je bila šokirana zločinom. Običan čovjek iz Graza došao s obitelji na selo i iz čistog mira ubio neznanca. Bez motiva, bez razloga, u pola noći. Scena kad Gerda s lisicama na rukama trpaju u kombi osvanula je na svim naslovnicama. Za popodnevna izdanja već mu se malo pročeprkalo po biografiji. Ništa specijalno. Nakon srednje škole prtljao je sa prodajom marihuane, ali nakon što mu je sudac odrebatio dvije godine uvjetne naučio se pameti.
Poslije toga se zaposlio, zasnovao obitelj, imao bend s kojim je povremeno sviruckao i radio kao svaki drugi jebeni vodoinstalater. Ni incesta ni zarobljenih djevojčica u podrumu. Kako to već u Austriji biva. Gerd je bio ono što se kaže dobar dečko iz susjedstva i javnost je nagađala.
Najzanimljivije u cijeloj priči je što je onaj Vrag, Demon, Čudovište rascopanog čela imao ime i prezime. Ulrich Galbraith. Nije bio u srodstvu s Peterom iako je to svima bila prva asocijacija. Ulrich je bio najobičniji referent prodaje u nekoj firmi iz Salzburga. Neoženjeni čudak. Nezanimljiva budala. Volio je golubove i iza kuće imao veliki kavez. Biografija toliko šuplja i isprazna da ni najveći teoretičar zavjere ne bi izvukao ništa intrigantno ... Što se onda te noći zapravo dogodilo ...
10.rujna 2001.
Već više od pola sata ležim i gledam u plafon. Pobrojao sam bar dvadeset mrlja od komaraca. Glava me rastura kao i inače. Nego što sam ono mislio? Ah da, sutra ujutro ona će se dva putnička aviona zabiti u blizance, a mene to uopće ne uzbuđuje. Ravna crta. Zapravo boli me kurac.Tko jebe ljude, tko jebe avione, tko jebe blizance. Tko jebe ove gluposti? Tu mi je svaki dan ionako isti pa me vanjski život ne tangira previše. A kome se požaliti? Sestri koja me jedina posjećuje? Sumnjam da ....
GRAZ, SADAŠNJE VRIJEME ...
Dva dečka od nekih 15 - 16 godina sjede na krevetu. Soba je oblijepljena posterima Metallice i Korna. Jedan u krilu drži otvorenu bilježnicu. Šute i gledaju se.
- Tvoj je ujak Gerd bio genijalac, znaš? - progovori prvi.
- Znam.
- Meni je ova priča odlična. Kažeš da ima još takvih bilježnica?
- Ima bar pedeset.
- Pa jesi čitao ostale?
- Jesam kako da ne. Ima tu pjesama, crteža ... svega. Jebala ga je smrt Rudija i Thomasa. Progonilo ga to do kraja. Odležao ti je on sirota pola života na psihijatriji. Frižider mu je bio pun tableta.
- A kad je napisao ovu priču?
- E to je najluđe u svemu. Ovo je pisao upravo onu večer kad se bacio s balkona. Ovo je neko bolesno oproštajno pismo, krv ti jebem. Zona sumraka. Zamisli koji su to morali biti filmovi u glavi ... Susjedi su zvali policiju i moju mater, došla je i hitna, ali bilo je kasno. Kad smo ušli u stan imali smo što vidjeti. Mali kanistar s benzinom i stol pun alkohola. Miješao je tablete i neko sranje od vina i pisao. Valjda se htio živ zapaliti, pitaj Boga .. tko zna o čemu je mislio. Najstrašnije je što je taj dan bio kod nas na ručku i bio je prva liga. Čak je i pričao viceve što inače nikad nije radio pa smo se svi čudili.
- Kakav je bio čovjek?
- Dobar. Malo naporan, ali dobar. Miran. Nitko nije ni znao da postoji. Falila mu je obitelj. Radio je on i funkcionirao normalno, ali to je bio kurac, a ne život. Mi smo mu bili zamjena za obitelj, nama bi dolazio za blagdane. Jebi ga ...
- I kažeš da je ovo putovanje kroz vrijeme pisao onu večer kad se ubio. Zašto na papir? Šta nije imao kompjuter?
- Je, ali ovo mu je bilo draže ...
- Jeba te, kakva priča, jeba te, kakva mašta, naježio sam se ... šta ćeš s tim pričama?
- Pravo da ti kažem nemam pojma.
Na vratima sobe pojavila se gospođa u crnini:
- Frank, dođi, ohladit će ti se ...
Post je objavljen 12.04.2014. u 20:34 sati.