Ponesen nekim cudnim vihorom,
izgubio sam se u blogosferi.
Zaboravio sam na onu pocetnu ideju
zbog kojeg sam tu.
Ovo je trebao biti my space
kutak u kojem dijelim s vama blogerima
ono nesto sto smatram lijepo, korisno...
a umjesto toga imam osjecaj kao da je
postalo my field of battle.
Kako nas ponekad zivotne prilike ponesu
i kao da se ponekad prepustamo struji
da nas ponese, a da se i ne pitamo kamo!?
I kada se ispred tebe otvore mnogi putevi,
i kada neznas kojim krenuti, nemoj krenuti bilo kojom
nego sjedi i cekaj. Disi sa dubokim pouzdanjem kao na dan
kada si dosao na svijet, ne da da te ista skoncentrira, cekaj
e cekaj... budim miran, u tisini osluskivajuci svje srce.
A kada ti progovori ustani se i idi tamo gdje te vodi. (Suzana Tamaro)
Moram se zaustaviti na trenutak, zastati u tisni
i osluskivati srce...
Post je objavljen 13.04.2014. u 00:17 sati.