Marketing
PIRAMIDE – FREE ENERGY MAŠINE (2)
KOMPLEKS PIRAMIDA U GIZI
Oni manje upućeni smatraju kako je pojam 'egipatske piramide' sinonim za kompleks u Gizi, odnosno Keopsovu, Kefrenovu i Mikerinosovu piramidu. U stvarnosti, Egipat ima negdje oko stotinjak piramida; tačan broj nije lako utvrditi jer su mnoge manje piramide u lošem stanju, i ne predstavljaju mnogo više od hrpe krša. No, ovih par monumentalnih piramida u Gizi zasjenile su sve ostale, koje se ne mogu mjeriti s njima ni po veličini, ni po kvaliteti izgradnje. Nalaze se oko 25 km jugozapdno od centra Kaira.
Oficijelna nauka, odnosno ortodoksna teorija, još uvijek naziva kompleks u Gizi nekropolom, tj. smatra da je glavna svrha kompleksa građevina bila da budu grobnice egipatskih faraona. Sa druge strane, sve je više pristalica alternativne teorije, prema kojoj je kompleks u Gizi predstavljao prije svega jednu drevnu elektranu. Ortodoksna i alternativna teorija razilaze se i prema datiranju građevina. Dok prvi smatraju da piramide potiču iz 25. stoljeća pr.n.e., alternativna teorija vrijeme njihova nastanka pomiče unazad još 8 hiljada godina, na kraj zadnjeg glacijalnog doba.
Kompleks u Gizi je već od davnih vremena privačio posjetioce. Tako je u vremena helenistčke Grčke Velika piramida bila popularizirana od strane Antipatera iz Sidona kao jedno od Sedam svjetskih čuda. Danas je Velika piramida u Gizi jedino opstalo od tih sedam čuda.
VELIKA PIRAMIDA – TEHNIČKI PODACI
Za Veliku piramidu općenito se prihvaća vrijeme završetka gradnje oko 2560. godine pr.n.e. Smatra se da prije toga doba, odnosno četvrte dinastije Stare države, nije postojala civilizacija sa dovoljno tehničkog znanja ni ljudstvom potrebnim za takav graditeljski poduhvat.
Izvorna visina Velike piramide bila je 146,6 metara. Uslijed erozije i otuđivanja vršnog dijela, sadašnja visina iznosi svega 138,8 m. Izvorna dužina stranice baze iznosi 231 metar; piramida je zauzimala prostor od oko 53 hiljade kvadratnih metara. Nagib pobočne stranice iznosi 51°50'40". [Neke interesantne koincidencije. Ukoliko podijelimo 360° sa 7 dobijamo 51°26’. Ukoliko ugledamo sekundarnu dugu na nebu, vidni kut za njen unutrašnji radijus iznosi 51°30’. U HSV koordinatnom sistemu boja 51° odgovara zlatnoj boji, a zlato je simbol solarne svjetlosti i božanske inteligencije. Piramida Sunca?]
Totalna masa piramide se procjenjuje na 5,9 miliona tona, dok se za volumen vjeruje da iznosi 2,6 miliona kubičnih metara. Još uvijek se smatra oficijelno najvišom piramidom na svijetom, mada je već dokazano da je bosanska Piramida Sunca uvelike premašuje po visini. Po volumenu Veliku piramidu u Gizi premašuje također i piramida u Choluli u Muksiku, koja iako niža, zauzima veći volumen.
Ono što zapanjuje, pored monumentalosti građevine, jest da su prolazi unutar piramide urađeni izuzetno ravno i precizno. Najduži prolaz, dug 107 metara, odstupa od stoprocentne ravnosti za manje od 6 mm, dok jedan od kraćih prolaza, dužine 15-ak metara, odstupa od posvemašnje ravnosti za samo 0,5 mm.
Sarkofag, koji se nalazi unutar Kraljeve odaje bio je izdubljen od jednog komada crvenog asuanskog granita. Ustanovilo se da je bio prevelik, da prođe kroz prolaz, koji vodi do Kraljeve odaje. 'Sarkofag' je u svakom slučaju neprikladan naziv, pošto njegove karakteristike odudaraju od uobičajenih sarkofaga drugih faraona. Nikakav poklopac za 'sarkofag' nije bio ikada pronađen, kao ni, što mnogi ne znaju, bilo kakvo mumificirano tijelo, faraona ili bilo koje druge osobe u toj granitnoj kutiji (škrinji, kovčegu).
U svojoj knjizi «Voyages of the Pyramid Builders» profesor Robert Schoch spominje ključne anomalije u radiokarbonskim analizama. Radi se o uzorcima uzetim sa gornjih dijelova Velike piramide, koji su dali gornje vrijednosti od 3809. godine pr.n.e., što je čak za 1.400 godina ranije od oficijelno priznatog vremena Keopsa. Dr Schoch sugerira da je piramida bila izgrađena po etapama, te da je Keops bio samo nasljednik od ranije već postojećeg monumenta, a ne njegov izvorni graditelj. (Ja se kao laik na području radiokarbonskog datiranja pitam slijedeće: Ako je moguće tom metodom utvrditi starost raznog materijala organskog porijekla – pergamenata, odjeće, fosila, ljudskih kostiju itd. - može li se tom metodom pouzdano utvrditi i ‘starost’ gradnje kamenih blokova piramide? Također, jesu li organski tragovi starije civilizacije možda bili pronađeni, i odbačeni, ili deponirani na sigurno mjesto?)
ALTERNATIVNE TEORIJE
Kao što je već ranije bilo spomenuto, Velika piramida je tokom vremena, a naročito posljednjih decenija bila predmetom mnogih alternativnih teorija, koje su donijele raznolika tumačenja njenih izvora, datiranja gradnje, načina konstrukcije te njezine svrhe. Ove se teorije baziraju na reinterpretaciji različitih raspoloživih podataka iz raznih naučnih područja, kao na primjer arheologije, historije, astronomije, te također raznih ezoteričnih područja – simbologije, mitologije, astrologije, magije i alkemije itd. U posljednje vrijeme, neki od popularnijih autora alternativnih teorija uključuju imena kao Graham Hancock, Robert Bauval, John Anthony West, te već spomenuti profesor bostonskog univerziteta Robert M. Schoch.
Bit alternativnih teorija u vezi ne samo piramida, već i mnogih drugih megalitskih lokaliteta diljem svijeta, jest da ti graditeljski poduhvati nisu produkt civilizacija i kultura znanih u konvencionalnoj historiji, već su to ostaci jedne dosad nepoznate napredne drevne kulture. Ova prethodna civilizacija morala je biti uništena nekom veoma razornom katastrofom – prema većini ‘alternativaca’, ona se morala desiti negdje oko 10.000 godina pr.n.e. Kao što se vidi iz prvog nastavka, to je morala biti Atlantiđanska civilizacija, te njihovi suvremenici u Aziji (proto-hinduistička) i Americi (proto-mayanska kultura).
Za Veliku piramidu u Gizi smatra se da je ili bila sagrađena od pripadnika te, kasnije iščezle civilizacije, ili na neki način pod njihovom uticajem, odnosno njihovog znanja. Ovo gledište zastupaju recentni teoretičari poput Hancocka ili Bauvala.
VELIKA PIRAMIDA KAO DREVNA ELEKTRANA
Pored već spomenutih alternativnih istraživača, jedno ime zaslužuje da se posebno istakne, a to je Christopher Dunn. Njegovi članci i knjige možda nisu među najinteresantnijim za ljubitelje mistične literature - njegovo isuviše tehničko, detaljno opisivanje pojedinih artefakata može se nekome učiniti i dosadnim. Međutim, vrijednost Dunnovog rada nije u zanimljivom pripovijedanju – njegovi su opisi, može se reći (budući da radiokarbonski rezultati ne ulijevaju dovoljno povjerenje) onaj konačni dokaz pred kojim mora popustiti i najtvrdokorniji zastupnik konvencionalnih teorija. Dokaz, koji govori o tome da su drevni Egipćani pri izgradnji kompleksa u Gizi imali na raspolaganju tehniku, ako ne superiornu, a ono barem ravnopravnu modernoj tehnologiji. Drugim riječima, da je najpoznatije građevine sagradila civilizacija, koja je bila na višem stepenu razvoja od narednih.
Egiptolozi i arheolozi bili su isuviše uhvaćeni u zamku predrasuda, ne dozvoljavajući mogućnost postojanja takve napredne civilizacije i tehnologije. Sve dok njihove tvrdnje o načinu izrade i obrade tvrdih granitnih blokova superprecizno napravljenih bridova nisu postale neuvjerljive, pa i smiješne.
Bilo je potrebno da u Egipat dođe jedan strojarski inženjer iz Illinoisa, sa svojim mjernim instrumentima u ruksaku – specijalnom libelom, preciznim kutomjerom, pomičnom mjerkom i dr., kako bi se konačno ustanovilo da se tu ne radi o nekoj primitivnoj, već o – tehnologiji svemirskog doba! Dunnovi instrumenti mjerili su stote, pa i hiljadite dijelove milimetra! Christopher Dunn je veći dio od svoje 30-godišnje karijere bio proveo u radu na strojevima koji proizvode precizne dijelove za mlazne motore. U radu se služio i nekonvencionalnim metodama, kao npr. rad laserom, te strojna obrada električnim pražnjenjem. Tokom 80tih i 90tih Dunn je nekoliko puta bio posjetio Egipat, inspiriran radom “Pyramids and Temple of Gizeh” Williama F. Petrie-a. U navedenoj knjizi Petrie je odista veoma precizno iznio podatke za građevine (visina, širina, kutevi) kako sa vanjske, tao i unutrašnje strane, isto tako i za artefakte, koje je izmjerio u tim građevinama. Već je tada Dunn bio naslutio da bi se tu moglo raditi o nekonvencionalnim metodama strojne obrade, no došao je na lice mjesta da sve lično vrlo pažljivo i detaljno ispita i izmjeri.
Ono što je Dunna bilo posebno fasciniralo bilo je, pored začuđujuće preciznog rezanja tvrdog granita, također i postupak bušenja, za kojeg tvrdi da je bio izvršen pomoću ultrazvučnog uređaja. Dakle, dokazi su praktički bili uklesani u granitne artefakte – dokazi koji su govorili u prolog korištenju mašina visoke tehnologije; tokarskog stroja, glodalice, ultrazvučne bušilice, pile velike brzine.
Tragovi obrade artefakata sofisticiranim alatom Dunna su nedvosmisleno navodili prema zaključku, da je ta drevna civilizacija morala imati isto tako sofisticirani energetski sistem. I tako je nadošao na ideju o piramidi, kao drevnoj energani. Premda ima oblik piramide, Velika piramida (‘Keopsova’) posjeduje zapanjujuće približne vrijednosti svojstava kruga, ili kugle. Tako se npr. visina piramide prema vanjskom rubu baze odnosi kao radijus kruga prema njegovom opsegu [1:1,57].
Christopher Dunn smatra da je glavni dio drevne elektrane u Gizi bila tzv. Kraljeva odaja (King’s Chamber). Granitni megaliti smješteni jedan iznad drugog, iznad Kraljeve odaje svakako da su imali funkciju svojevrsnog ‘pojačivača’ energije. Stvarao se ogromni pritisak u granitnom kamenu, granit je vibrirao u skladu sa akustikom. To je stimuliralo električnu energiju, da teče u pojavi poznatoj kao piezoelektrični efekt. (Prema Općoj enciklopediji, piezoelektricitet je pojava, kada se kristali podvrgnuti stlačivanju ili rastezanju, električno nabiju.)
Kraljičina odaja (Queen’s Chamber) smještena u centru piramide, tačno ispod Kraljeve odaje, prema Dunnnu je imala funkciju proizvodnje goriva, i ondje se dešavala kemijska reakcija.
Energija koja je priticala u Kraljevu odaju odozgo, predstavljala je jednu kombinaciju akustično-elektromagnetske energije. Tu je svakako dolazilo do stvaranja energija u tačno zadanim harmonijskim frekvencijama, u odnosu na frekvenciju, na kojoj titra hidrogen. Hidrogen je potom slobodno apsorbirao tu energiju, podižući energetski nivo.
Proces je dakle rastao eksponencijalno. (Piramida sama za sebe, već ima određeni [eterički] energetski potencijal, koji spiralno dolazi sa vrha piramide, i najjači je u centralnom dijelu, na 1/3 visine piramide, baš tamo, gdje se nalazi Kraljeva odaja. – moja primjedba) Ono što je u
odaju ulazilo kao niski energetski signal, prema Dunnu, se pretvaralo u paralelnu zraku ogromne snage, koja bi se potom akumulirala u prijemniku smještenom u južnom zidu Kraljeve odaje, odakle je dalje bilo usmjeravano izvan piramide. Upravo je taj proces prijema i predaje visokoenergetske zrake, veli Dunn, bio razlog gradnje i postojanja Velike piramide – energane.
U knjizi “The Giza Power Plant” Christopher Dunn je iznio teoriju, da se unutar Kraljeve odaje bila desila strahovita eksplozija hidrogena, koja je uništila rezonatore u velikoj galeriji, te prouzročila veliki požar, što je dovelo do prestanka rada elektrane. Boja granitnog kovčega u Kraljevoj odaji je tamno smeđa, a ne crvenkasta, što je prirodna boja asuanskog granita. Dunn je sugerirao da je ovo potamnjenje boje nastalo upravo uslijed eksplozije.
JE LI MOGUĆE I EZOTERIČNO-MISTIČNO TUMAČENJE VELIKE PIRAMIDE?
U skladu sa naprijed iznesenim, je li onda moguće pomiriti tehnologijsko tumačenje piramide kao energane inženjera Dunna sa više mističkim tumačenjima, poput npr. Grahama Hancocka? Po meni, mislim da je moguće pomiriti obje teorije, ukoliko pretpostavimo da je datum gradnje kompleksa u Gizi bio znatno ranije od predloženog od strane oficijelne nauke. Ukoliko pretpostavimo da je Velika piramida bila sagrađena od strane jedne ranije napredne civilizacije, prije 10 ili 12 hiljada godina, možemo pretpostaviti, da taj drevni narod, ti proto-Egipćani, ili Kemićani, nisu posve razdvajali nauku od teologije i filozofije [kao što ne razdvajaju drevni Vedski spisi]. I da je kod njih i građevina poput energane također imala stanovitu sakralnu, ili religioznu dimenziju. Moje je lično mišljenje, da je tek kasnije došlo do razdvajanja striktno tehničkih, i duhovnih dimenzija, te da se to onda odrazilo u nastajanju mitova i legendi, ove naše civilizacije, ako pod njom podrazumijevamo zadnjih 5-6 hiljada godina.
Graham Hancock u svojem djelu “Otisci bogova” navodi neke citate iz “Tekstova piramida”, zbirke mitova i legendi, no koje dakako nisu napisali originalni graditelji piramida, niti njihovi suvremenici. Međutim, moguće je da je jezikom mita zapravo prepričan pradavni događaj, kada se desila ekplozija u piramidi:
«Ta kutija, koja je bila moćan i opasan talisman, ostala je zatvorena uutvrdi na "istočnoj granici" Egipta mnogo godina nakon što je Ra otišao na nebo. Kada je Geb došao na prijestolje, zapovjedio je neka mu se ta kutija donese i pred njim otvori. U trenutku kada su je otvorili iz nje je izletjela vatrena kugla (koja se opisuje kao "dah božanske zmije"), koja je usmrtila Gebove pratitelje te opasno spržila i samoga kralja.»
Hancock se pita, ne radi li se tu o laičkom opisu pogrešnog rukovanja napravom, koju je sačinio čovjek. Ta kutija, navodi on, neodoljivo podsjeća na zagonetni biblijski Kovčeg Saveza. Interesantno je primijetiti kako su volumen, odnosno kapacitet granitnog kovčega u Kraljevoj odaji jednaki kao kod biblijskog Zavjetnog kovčega. Ovaj potonji bio je, da se podsjetimo smješten u prostoriji hrama zvanoj ‘svetinja nad svetinjama’, i samo je jednom godišnje bio dozvoljen pristup, i to samo visokom svećeniku.
Jedno slično mišljenje nalazimo već u djelu “Secret Doctrine” H.P. Blavatsky, iz 1888. godine. Ark u engleskom govornom području označava ‘arku’ ali i (Zavjetni) ‘kovčeg’. «The Ark, in which are preserved the germs of all living things necessary to repeople the earth, represents the survival of life, and the supremacy of spirit over matter, through the conflict of the opposing powers of nature. » U svakom slučaju simbolično značenje je isto – to je posuda koja sadrži zametak sviju živih bića, oplođenu maternicu Prirode. No, sadrži i stvari koje su misteriozne, tajne.
Krucifikacija pred Suncem bila je fraza, korištena u inicijacijama. Dakle, u misterijima inicirani adept, koji je prethodno bio prošao sve kušnje, bio je privezan (NE pribijen čavlima) za T-križ, doveden u stanje dubokog sna, u kojem je proveo tri dana i noći. Trećeg dana bio je doveden na ulaz galerije, gdje je u određeno vrijeme bio obasjan zrakama Sunca. Budio se da ga iniciraju Oziris, kao glavno božanstvo, te Thoth, bog mudrosti.
H.P. Blavatsky poistovjećuje Kraljevu odaju u Keopsovoj piramidi sa ‘Svetinjom nad svetinjama’. Ona navodi kako je u doba Misterija inicijacije, kandidat (koji je simbolički predstavljao solarno božanstvo) morao sići u sarkofag, predstavljajući tako ‘energizirajuću zraku’, koja ulazi u oplođenu maternicu Prirode. U velikim misterijama figurativna smrt inicijata je trajala dva dana; sa Suncem se on trećeg jutra podizao, u simboličkoj resurekciji.
PODZEMNA MREŽA PROLAZA I PROSTORIJA
Osim misterija vezanih za piramide, područje platoa Giza također karakteriziraju i misteriji u vezi labirinta tajnih podzemnih prolaza i prostorija. Semir Osmanagich navodi u «Alternativnoj historiji» da na tom području bilo izgrađeno gotovo šest km podzemnih prolaza, stepenica, galerija i komora – oko 400 podzemnih prostorija!
Neki suvremeni vidovnjaci, poput Edgara Cayce-a su prorekli postojanje ovakvih skrivenih konstrukcija, međutim o njima imamo svjedočanstva još od autora iz antičkog doba. «... Adepti ili mudraci... živjeli su u podzemnim habitatima, općenito pod nekom vrstom piramidalne strukture, ako ne i pod stvarnom piramidom», veli H.P. Blavatsky, u «Tajnoj doktrini». Ista autorica veli da su postojale brojne katakombe u Egiptu i Kaldeji, neke od njih ogromne veličine. Najpoznatije među njima bile su podzemne kripte Thebe i Memfisa (stari naziv za Gizu). C.W. Leadbeater veli u knjizi «Glimpses of Masonic History» da su se u pozemnim prostorijama ispod piramida održavali misteriji. Ove i druge dvorane, još su uvijek nepoznate [i danas, gotovo stotinjak godina kasnije – moja primjedba] istraživačima, veli Leadbeater, te dodaje da se one mogu otvoriti pomoću posebnih postupaka – postoje tajna vrata, koja će se pokrenuti, tako da se stupa po određenim tačkama na podu, određenim redom.
Albert Pike u «Moralu i dogmi» navodi egipatskog historičara iz III st.pr.n.e. Manetona, dakle kako je on otkrio određene stupove u Egiptu, na kojima su bili natpisi koje je načinio Thot, ili prvi Hermes [neki autori govore i o Thotu Atlantiđaninu], te koji su kasnije bili pohranjeni u egipatskim hramovima. Ovi stupovi su bili pronađeni u podzemnim špiljama, pokraj Thebe, i s druge strane Nila, na mjestu zvanom Syringes. Tamo su postojali nekakvi vijugavi prolazi i prostorije, načinjeni u svrhu zaštite od potopa, zbog straha da će njihove misterije pasti u zaborav.
O ovome govore i masonske legende, tj. o pohranjivanju «riječi» na sigurna i tajna mjesta. Masonska legenda («Stellar Theology and Masonic Astronomy») spominje Enoha, koji je izgradio tajni hram pod zemljom, koji se sastojao od devet lukova, ili svodova, a nalazili su se jedan ispod drugog. Ovo spominje također Manly P. Hall, u «Secret Teachings of All Ages». On veli da je Enoch stavio pod najdonji svod triangularnu tabelu od zlata, koja je sadržavala tajno ime božanstva.
Interesantan je navod M. Tsariona («Astro-Theology and Sidereal Mythology»), u vezi porijekla tarota. On veli da je prema antičkom filozofu Jamblihu, serija od 22 freske ukrašavala zidove tajne galerije, do koje se dolazilo kroz prolaze podzemnog labirinta. Svećenici koji su se poučavali značenju ovih fresaka dolazili su podzemnim hodnikom, koji je počinjao ispod Sfinge. Posljednji piktogram predstavljao je četiri znaka zodijaka poredanih oko velikog vijenca. Inicirani svećenici su nosili simbol Ružinog križa oko vrata, na zlatnom lancu. On je sadržavao četiri znaka sfinge – bika, lava, orla i vodonošu, poredanih simetrično oko ruže, između krakova križa.
Tony Bushby navodi u «The Secret in the Bible» da su 22 glavne karte tarota bile ugravirane kao vinjete ili skice u podzemni kriptama, prije nekoliko hiljada godina. (Inače, uvriježeno mišljenje je da one potiču iz renesansne Italije, dakle tek iz 14. stoljeća.) Bushby u navedenom djelu dosta opširno govori o podzemnim labirintima staroga Egipta. On citira Herodota, grčkog historičara iz 5. stoljeća pr.n.e. Herodot je bio i sam inicijat, te mu je bio dozvoljen pristup u podzemni kompleks. O ovoj masivnoj strukturi on je govorio sa strahopoštovanjem; on spominje dvanest pakača, sa međusobnom komunikacijom, terasama i dvanaest podzemnih hodnika. Zidovi su bili prekriveni uklesanim figurama, a svaka je palača bila od bijelog mramora, okružena sa kolonadama. Labirint je završavao piramidom, postojao je podzemni prolaz kroz koji se moglo u nju ući. O podzemnim prolazima pisali su još Krantor. grčki filozof iz 3. st. pr.n.e., te već spomenuti Jamblih, iz 4. st. n.e.
Rimski historičar iz 1. stoljeća Plinije pisao je da je po Sfingom sakriven grob vladara Harmakhisa, sa velikim blagom. Rimski historičar iz 4. stoljeća Amijan Marcelinus pisao je o postojanju podzemnih svodova, koji su vodili do Velike piramide. Tony Bushby potvrđuje već ranije navedenu svrhu izgradnje podzemnih kompleksa – očuvanje tajnog znanja od potopa. (Ja bih dodao i od drugih kataklizmi, poput udara velikog asteroida, ili nuklearnog rata – stari narodi, odnosno njihovi mudraci bili su, sasvim je sigurno, svjesni ovih opasnosti.)
Bushby također navodi niz arapskih srednjevjekovnih autora, koji pišu o podzemnim prolazima i prostorijama – Altelemsani, Ahmed Ben Touloun, Masoudi, Muterdi. Prema Masoudiju, piscu iz 10. stoljeća, mehaničke statue sa zadivljujućim sposobnostima čuvale su podzemne galerije. Ovi automatoni su bili programirani za netoleranciju prema neželjenim upadima posjetilaca, te za njihovo uništenje. (Ovo podsjeća na film «Otimači izgubljenog kovčega».) Masoudi je također pisao da se u podzemnim prostorima kriju pisana djela iz mudrosti i različitih područja nauka i umjetnosti. Izgleda da je Masoudi i sam nešto od toga bio vidio, pošto priznaje «Vidio sam stvari koje čovjek ne može opisati iz straha da ljudi ne posumnjaju u njegovu razboritost... no ipak sam ih vidio»
Normalno je da je čovjek malo skeptičan prema ovim antičkim i srednjevjekovnim autorima, jer prvo što pomisli je – da se radi samo o mitovima, iz drevnog doba. No, za ovakve skeptike ima vijest da su godine 1993. bila vršena mjerenja modernim seizmičkim instrumentima, te ustanovljeno postojanje velikog podzemnog 'udubljenja' ili 'šupljine', dakle, potvrđene su stare priče o hodniku ispod Sfinge. Godine 1994. radnici koji su radili na popravljanju Sfinge otkrili su jedan drevni prolaz, koji vodi duboko u tijelo misterioznog monumenta. A godine 1998. prišlo se malo sofisticiranijem ispitivanju terena - pomoću satelita - za identifikaciju podzemnih lokacija u Gizi, i drugdje. Te satelitske snimke područja Gize pokazuju čitavu mrežu tunela i prostorija, koje se međusobno križaju na čitavom području platoa. I tako su zapisi drevnih pisaca konačno dobili svoju stoprocentno sigurnu potvrdu.
Post je objavljen 12.04.2014. u 11:12 sati.