Sjećam se, bio sam dijete,
Orila se pjesma kroz jeku zvona,
Sjećam se uspomene svete,
Kada Hrvatskoj klicaše nekoliko miliona.
Nakon dugog ropstva, Hrvatska se rađa,
Iz stoljeća tame zraci nove zore,
Kraljevina drevna postade mlađa,
Dok sunce obasja kopno i more...
Slijevaju se mlade, duge kolone,
Pod stijegom svoje časne trobojnice,
Da zemlju brane i tirane gone,
Hrvatske bojne, hrvatske vojnice.
Oču se miris baruta i krvi,
Jurišaju mladi momci razdragani,
Časno je biti na bojištu prvi,
Kada se svoja domovina brani.
Ustanici slavni povijesnog imena,
Hrvatskog roda dični domobrani,
Sa simbolom štita, kockastog znamena,
Državi Hrvatskoj životom odani.
Satnije i bojne diljem zemlje niču,
Ko buktinje svijetle ispod svoga neba,
S oružjem u ruci Hrvatskoj kliču,
Jer zemlju svoju braniti treba.
I pjesma se rađa, zore i dana,
Na ratišta stižu "crnci" legendarni,
Pod komandom svoga Jure i Bobana,
Navijeke koji ostadoše slavni...
Najčasniji časnici Drugog svjetskog rata,
Postaše simboli Hrvatske i svijeta,
Legendarne vođe ratnika, Hrvata,
Ostade na koje uspomena sveta...
Noseć u biću ljubav Domovine,
Protivu strašnog tuđinskog terora,
Branili su svoje međe do Drine,
Dunava, Drave i Jadranskog mora.
Za Hrvatsku s vjerom u vječnoga Boga,
Hrvatski narod Drugog svjetskog rata,
Vjerovaše zori, travnja Desetoga,
Nezavisne Države slobodnih Hrvata.
M. Ć.
Post je objavljen 10.04.2014. u 23:14 sati.