Marketing
Tko to tamo vrijeđa
S vremena na vrijeme, na nekim blogovima, koji obrađuju top teme, pojavi se veliki broj komentara (što je i za očekivati kada se radi o gorućim problemima ili budalastim izjavama). Neki od komentara se slažu sa stavom dotičnog blogera a s druge strane pojavljuju se komentari koji te stavove odbijaju. To je i jasno jer se radi o kontraverznoj građi i kada se zauzme jedan određeni stav po tom pitanju, desi se upravo tako nešto. Mišljenja sam da se u blogerskom svijetu treba pisati o takvim temama a isto tako da treba po tom pitanju imati i određeni stav.
Komentatori često pišu da autor posta nema pojma. To svakako nije točno, ali možda ljudi i imaju pravo....tko zna. Međutim u komentaru ne stoji nijedan primjer. Tu ne stoji: "Čuj blogeru, u ovoj točki se varaš, u onoj točki istina izgleda sasvim drugačije". Ne, to ne stoji (ili vrlo rijetko) Najčešće komentator piše, da autor posta, ili komentara koji ga podržava ili ne, (u svakom slučaju koji ima drugačije mišljenje od njegovog), nema mozga, budala je i totalni neznalica.
Znate li da su ovakvi komentari ustvari beznačajni? Bloger, koji je napadnut, osjeća se, čitajući takav komentar, jako važan i misli da je u pravu. On si kaže:“ Kada bi u mome tekstu sve bilo netočno tada bi moje greške koje se navode, bile potkrijepljene izvorom, koji komentatoru daju za pravo".
Ono što nikako nije dobro kod komentara je psovanje i vrijeđanje autora. Onaj koji vrijeđa dovodi uvijek druge u situaciju da misle kako se isti ljuti. A sama ljutnja nije objašnjena činjenicama, tj ne zna se zbog čega se ta ljutnja pojavila. Kad nekoga nazovete fašistom, nacistom ili seksistom, tada je jako bitno to i obrazložiti. Težina prebacivanja ne oslobađa od potrebe da se isti i obrazloži.
Osobno bih ja, zato što sam fina, oprostila te izraze koji se eventualno na mene primjene, ali kakva bi korist bila od toga?
Zato vam preporučujem: Nakon što ste tekst napisali, izbrojite do deset (optrčite krug oko zgrade ili uz obalu Save, mora, odnosno oko onoga što imatr na raspolaganju) i tada u miru još jedanput pročitajte tekst. Najbolje je još da uzmete olovku i papir i kod čitanja izraza koji ste upotrijebili dopišite šta je to što potkrepljuje primjenjeni izraz (fašista, seksista) Ako vam je u tekstu nešto sumnjivo, provjerite, danas je to sasvim jednostavno (google je za to dušu dao) I zamislite! Naćićete sigurno grešaka... nijedan tekst nije danas bez njih. Naprimjer često se u nekom tekstu nađe netočna činjenica, koju onda treba obrazložiti kako treba. I nakon što ste sve zabilježeno pročitali, ispravite tekst tako što ćete sve te navode potkrijepiti.
Ima još jedna bitna stvar! Kada ljudi komentiraju nekome čije mišljenje ne podnose, skloni su odmah da, ne čitajući pažljivo, napišu suprotno mišljenje i ne slože se sa autorom a da pri tome ne objasne zbog čega. Vjerujte, znam o čemu govorim... i ja ponekad napravim takvu grešku.
Ali, ponekad je mišljenje „omrznutog“ blogera i istinito… neko žonglira sa netočnim brojkama, citira netočno, predstavi original u drugom svijetlu (da ne napišem falsificira). Ali moguće je, to se čak često događa, da ličnosti sličnih kompetencija a na osnovu istih fakata, dođu do različitih zaključaka. Kod jednoga je, naime, taj podatak važniji a kod drugoga nije značajan.
Što hoću reći? Ako ljudi imaju različito misljenje o nekoj stvari, to ne znaći da je jedan od njih ekspert a drugi krapinski čovjek... ovaj naziv navodim jer je krapinski čovjek izumro i ne može više ništa reći protiv ovog što sam napisala.
Znam, riječ krapinski čovjek, je, nekako, kukavički, ali … možda pomogne?
Post je objavljen 10.04.2014. u 12:10 sati.