Pričat ću ti jednog dana o izgubljenom Suncu u sjeni Mjeseca i lutanju neprohodnim puteljcima vlastite nemoći, dok se miris lavande širio poljima, toplina je zagrijala hladni dah iznad usana, a u tom trenu i Svemir je zadrhtao i još nikad nisam toliko osjetila taj drhtaj cjelokupnog postojanja kao tog trenutka.
Pričat ću ti o danu kad se Sunce izgubilo i zalutalo u sjenu Mjeseca, to su bila vremena mlade sudbine i potrage za srećom, to je bilo vrijeme zanesenjaka, mistika i duševnih pustinjaka, to su bili dani lijeni, sneni, neprolazni.
U tim trenucima živjela sam kroz više svjetova, a sjena Mjeseca privlačila je kroz vatru svog postojanja, odbijala kroz led svog srca i zarobljavala kroz istinu svoje istine.
Ruže su se povijale tamo gdje je njegova duša zastala, a izvor nije izbistrio kapljice, dok se njegove plave oči nisu otvarale i Sunce je zastalo na tren privučeno sjenom tog poluludog Mjeseca, izgubilo se i zarotiralo je nemir iza mirnog čela i opet je Svemir zadrhtao.
Mirni oceani želja ostali su premirni, da bi se osjetili u pulsiranju dalekih zvijezda, ali i dalje se osjete tektonski pomaci nemira iz Svemira i dalje se osjeća vlastita nemoć, puteljci nisu zarasli, lutanja zovu umilnim pjesmama nevidljivih sirena.
Ruže su uvenule, njegova duša stoji, izvori su mutni, njegove oči su zatvorene, a u tom trenu sa svog izvora razbistrila sam pomućene kapljice, ruže su ponovo zamirisale, jer su se druge plave oči otvorile.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.