PRIJATELJI DRAGI ...
AKO STE VIDJELI DNO MOJE DUŠE , ONDA STE U
POTPUNOSTI RAZUMJELI RAZLOGE MOJIH NADANJA ,
MOJIH ČEŽNJI I MOJIH ZGRAŽANJA .
IAKO JE OTVORENA SVIMA , DUŠA MOJA SATKANA
JE OD FLUIDNIH NITI , OSJETLJIVIH NA SVAKU VRSTU
LJUDSKE NEPRAVDE I ZLOBE ....
........
nečmenjanka
........
IMOJ DOM
Ja domovinu imam ; tek u srcu je nosim ,
I brda joj i dol ;
Gdje raj da ovaj prostrem , uzalud svijet prosim ,
I gutam svoju bol !
I sve što po njoj gazi , po mojem srcu pleše ,
Njen rug je i moj rug ;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše ,
I ne vraćaju dug .
Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni ,
Ko žića zadnji dah ;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni ,
Ja past ću utoma .
Ah , ništa više nemam ; to sve je što sam spaso ,
A spasoh u tom sve ,
U čemu vijek mi negda vas sretan sve je glaso
Kroz čarne , mlade sne !
Kroz požar , koji suklja da oprži mi krila ,
Ja obraz pronijeh njen ;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen .
I kralje iznijeh njene i velike joj bane ,
Svih pradjedova prah ,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah .
Ja domovinu imam ; tek u grud sam je skrio
I bježat moram u svijet ;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio ,
Al' ovaj nije cvijet .
On vreba , vreba , vreba , a ja je grlim mukom
Na javi i u snu ,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom :
O, je li jošte tu ?!
Slobode koji nema taj o slobodi sanja ,
Ah , ponajljepši san ;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan .
U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir ,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir !
Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud ;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore ,
I lutam kojekud .
Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene ,
Zaorit ću ko grom :
O , gledajte ju divnu , vi zvijezde udivljene ,
To moj je , moj je dom !
Silvije Strahimir Kranjčević
Post je objavljen 07.04.2014. u 15:24 sati.