Rekla si: "Doći ću
u pola sedam,
na uglu "Kod ure".
Na kiši smrznut čekam,
nervozno pušim,
još nema te.
Prošlo je već sedam.
S cvijećem stojim,
iz dosade prolaznike brojim.
I tad
još uvijek ne shvaćam
da mi se snovi ruše
dok bura i dalje,
po uglu neumorno puše.
I dalje stojim
na uglu i nervozno
na sat gledam.
Minute prolaze,
tiho, polako
a život s tobom
cijeli je naopako.
Prošlo je sedam,
a još se ne dam.
I tako razmišljam
u hladnoj noći
kasni li to
gradska ura ili Ti ?
Možda ćeš ipak doći?
Na karaju, iz ruke
već smrznuto cvijeće
bacam u smeće,
jer nema ništa od nas.
Odlazim
i baš me briga
što se moji snovi ruše
dok bura za mnom ostaje,
i sve jače na uglu puše.
Trpimir Burić-Goranski
Post je objavljen 06.04.2014. u 19:26 sati.