Marketing
ALBUMČE
Spaziergang Schallplatten Vam predstavlja svoje novo izdanje!
Tea Tulić - Albumče
spaz06
Evo što sama autorica kaže o "Albumčetu":
Zapisi za Albumče su nastali u listopadu 2012. tijekom mog boravka na književnoj stipendiji KROKODIL u Beogradu. Pisala sam ručno u bilježnicu, često uz tek mali predumišljaj. Kad putujem, uglavnom putujem samo s informacijom o adresi privremenog kreveta. Ne pripremam se, prvo želim ugledati pa saznati. Ili napisati pa saznati. Saznanja o prostoru i pripadajućem vremenu dolaze u fragmentima, a zapisivanje, samo na početku, izgleda kao čin krađe. Prostor me smješta, vrijeme mjeri, a pisanje odvaja. Mogućnost pukog motrenja se udvostručava. U drugom gradu, promatrajući druge, nemoguće je pobjeći od sebe. Dok lutaš, ne zuriš u vlastite cipele, ali si ih svjestan. Kako, uostalom, i priliči jednom voajeru, više nego turistu.
Čin zapisivanja, kao i čin fotografiranja, u sebi sadrži paradoks – istovremenu prisutnost i odsutnost. Takva je i suradnja na daljinu. Pripajanje glazbe zapisima razbilo je usamljenost ovog putovanja. Nakon svakodnevnog lutanja po Beogradu, uvijek novih lica i ulica, vraćala bih se u stan i snimala, čitajući zapise, na diktafon. Potom sam snimke slala Enveru Krivcu. Zajedno sa svojim bendom, ponudio je ovim zapisima svoju glazbenu viziju - kulisu kojom smo na scenu, pod naše svijetlo, kroz nas, postavili dva grada; onaj koji sam posjetila i onaj kojem sam se vratila.
Ništa u ovom putovanju nije dovršeno, osim Albumčeta.
Hvala na pažnji, hvala na slušanju.
"Albumče" možete slušati i skinuti ovdje.
Video za "Bijeli Bicikl" možete gledati ovdje
- - - -
Glazba za Albumče. Tekst se ima čitati po volji.
Ovo je spoken word ploča, u duši. Dnevnik književne rezidencije ukrižan s glazbenim dnevnikom doživljaja čitanja i slušanja te iste rezidencije jednako putovanja u nepoznato. Tea je tamo otišla kao literarna vitezica Brienne od Tartha, u Bijeli Grad. Glazba za rečenice je tamo bila isključivo preko snimke, otišla je pronaći nove stvari koje nas čine.
Glazba za rečenice je nastala u Zaljevu, na moru. Zatvorenih očiju šum mora i šum diktafona su jednaki. Šum diktafona je dokumentaran. Ne skriva se, već se naglašava u miksu. Taj šum je zvuk zraka u kojem je ova proza u poeziji nastala. Šum putovanja u srce pitanja na odgovor što je to, ustvari, glazbeni dnevnik ili oblik književno-glazbene suradnje na daljinu. Ovo je spoken word extended play, tehnički. U duši to je Albumče, razglednica sa osam redaka. Osam stavaka u kojima se radnja odmotava po različitim krajolicima.
Bijeli bicikl. PromeT. PetnaesT. PeT. T je dijete doboša i činele. Riječi se režu na komadiće, miješaju i pružaju kao most preko kojeg prolaze druge riječi. Ljudi koji ih nose pišu se Japanski Premijeri. Edin Botić tetoši bubanj, Marin Juričić vozi bas bemeiksicu, Moris Mateljan raskopava klavir, počastit ću ga, tragom Mikea Garsona u Aladdin Saneu ili A Small Plot of Land i ja, inače parcijalan botunima. Japanski Premijeri u svoj svojoj kohezivnoj slobodi. Lo-fi snimka snimljena u rezidencijalnom potkrovlju u Novom Beogradu zalupana u lo-fi računalu u riječkom potkrovlju. Bijeli bic, bajs, bicikl je tek dekoracija.
Ambasadori volje. Grafike s Gadafijevim likom. Pljeskavica na podu zbog kečepa zvanog hubris. Bubanj iz: Al Jarreau, Kissing My Love, 1979, Koala Records, inače pjesma Billa Withersa. Endtroducing maščoba za Tein govorljiv portret slavenskog grada. Šum se nastavlja. Ova audio kazeta je stara, prašnjava i stajala je malo na suncu u automobilu, malo na mjesecu u automobilu. Na kazeti su ptice koje izbirljivo znače sreću i Stagg Telecaster. I snimka s ulica, za kraj. Vrane.
Dah. Tea beatboksa, pjeva E i A i UU i svira svoju Hohner usnu harmoniku iz C. Njen prvi hura u skladanje. I vrijedan savjet o knjigama kao bonus. Gong kaže BONG za mrtve. Dah! Kad je Tea prvi put čula sebe ovako, rekla je – Aalakabalababalahabalazabalababala! Čitajte. A onda se popnite na Stolice, recital za pripremljeni klavir i puhački kvartet. Pitanje. Odgovor. Dvije direktne posvete. Prva opsesivno-kompulzivnoj prirodi stvaraoca. Druga Cageovim Sonatama i interludijima, 1948, s nekoliko grama domaćeg brassa. John Cage je ideju za Sonate dobio od pjesnika Edwina Denbyja koji mu je rekao, on the record – Kratki komadi mogu u sebi sadržavati jednako koliko i dugi. Nije li to cijela ideja?
Yagodinka maya. Tea svira svoju Hohner usnu harmoniku iz C. I priča. Neka priča. Ovo je njena ploča. Priroda ove zbirke je fragmentarna, retrotehnološka i očita. Ova glazba je uradi sam underground, ali voli vrijeme provoditi iznad zemlje. Na primjer, na paviljonu broj jedan, na izložbi Bodies Revealed. Dub u uvin H-molu o propuštenoj izložbi i voajerizmu. Stagg Telecaster i instrumentalni škoj na kraju za Tein povratak kući u Rijeku koja se sprema zagristi u zimu. Ponesite kape i šalove. Prognoza je Hladno, s kišom u nedjelju. Prog glazba za namještaj, hipnagogična odzdravnica, osjećaj lebdenja i ponovno smo na kraju na ulicama snimljenog grada. Dobar način za završiti.
Thnx, Albumče, na putovanju. Vama ostalima... Hvala što ste slušali.
Enver Krivac
Post je objavljen 06.04.2014. u 13:07 sati.