Uz moju Dragu i ja sam naučio ponešto češkog. Jedna od dražih riječi koje često koristim je: mrholi. Odnosi se na onu kišu koju više osjetimo no što ju vidimo. Mi bi rekli rosulja, ili bi rekli da sipi. Nije za kišobran, a bez njega brzo okisnemo. Upravo takva, idealna je za slikanje cvijeća okupanog kišnim kapima. Svježe travanjsko zelenilo okupano kišom ... treba li više da srce radosno zapjeva ...
Kako sam na češkom blogu objavio in memoriam Vinko Coce, nekako mi se čini da bih isto to ovdije mogao učiniti Valdemaru Matuški, iako sa zakašnjanjem. Baš mi se uklapa u ovu kišnu temu. Naziv pjesme koju pjevaju je: Sbohem lásko, Zbogom ljubavi.
Vjerujem da se moje generacije još uvijek rado sjete njegove Kristinke pa i Terze koju i ja pjevušim na svojoj yutrubi u predvečerje uz šum mora.