Jednom davno sam negdje pročitala da je Goljak pun djece koja su zbog liječničkog nemara ostala pri porodu bez kisika. Nije vrijedno da se vraćam na same početke i trenutak kada su se liječnici oglušili na sve zdravorazumske razloge zbog čega nije trebao ići prirodni porod nego carski rez. No eto, što je tu je... Dani, mjeseci i godine su kod tih roditelja ispunjeni brigom i očekivanjima. Prvo sjedenje, pa onda puzanje i na kraju hodanje kao kruna svih očekivanja da će to dijete ipak biti dobro i da će se nositi podjednako sa svim izazovima njihovih vršnjaka. Prije par dana je jedna takva prekrasna djevojčica od godinu i osam mjeseci oprezno zakoračila te napravila prve korake dok su sa svakim njenim korakom brige njene bliže i šire obitelji postajale sve manje. Samo naprijed malena princezo, trči...trči i neka te na tvom životnom putu čuva dragi Bog!
Post je objavljen 05.04.2014. u 19:28 sati.