Gerd je stavio pištolj ... stavio je on moj k .... eto što je stavio.
Danas sam slažući drva (čistili smo polje) razmišljao o četvrtom nastavku svoje intrigantne sage 'Die Ungeziefer'. Slučajni prolaznici vjerojatno su gledajući u mom pravcu vidjeli pogrbljenu riječku komunjaru kako ubacuje netom iscijepana drva u kariolu. Vjerujem da nitko od njih nije mogao pretpostaviti o čemu razmišljam.
Nego kad sam već spomenuo razmišljanje na tu sam se temu jučer stvarno od srca nasmijao. Jedan je momak pričao da je jednom na fakultetu slušao predavanje o tome kako pretjerano inteligentan čovjek ne smije raditi poslove namijenjene onima niže inteligencije. Sto puta sam se čudio kad bi nekom magistru aeronautike 'Konzum' odbio zahtjev za zaposlenjem kao vozača viljuškara jer je - prekvalificiran. Kakva nepravda - mislio sam. Zašto doktor molekularne biologije ne bi mogao prodavati piratske CD - e u Kistanjama? Čemu taj rasizam od strane glupljih prema pametnijima? Postojala je u bivšoj državi ona izreka 'nije bitno šta bitno da se radi' .....
Ajoooooooooooooj, sad kad sam već spomenuo bivšu državu red bi bio napisati i što je moj kolega izjavio na tu temu. Čuvena mantra svih onih koji našom sadašnjošću nisu zadovoljni je ono već ofucano da je prije bilo bolje. Moj dragi prijatelj nedavno je ovu izjavu demantirao na jedan stvarno urnebesan i revolucionaran način. Doduše, ova pričica ne opovrgava teoriju da je prije bilo bolje, ali zorno dokazuje zašto je sve otišlo u pičku materinu - čemu je, naime, i stremilo.
RADNI DAN SOCIJALISTIČKIH SAMOUPRAVLJAČA 1983.
Dakle, imamo neki privredni gigant.
Brodogradilište, željezaru, talionicu npr. Vi ostali osvrnite se oko sebe i ako u blizini ima neki pogon koji je zapošljavao tisuće ljudi, a danas u njemu isključivo seru mačke ili Cigani pile staro željezo, e to je to.
Sve će to o mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš.
6.00 do 6.55
Vrijedni samoupravljači nadiru sa svih strana.
Narančasti stojadini, plavi golfovi jedinice, bijeli tristaći uredno popunjavaju tvornički parking. Iz vozila izlaze radnici hrvatske i srpske nacionalnosti, a ima i Bošnjaka. Svi kao jedan idu prema kantini. Ovaj neki vic maher priča vic o Bobiju i Rudiju i ekipa se hvata za kurac da se ne popiša u gaće od smijeha.
Kantina.
Konobarica Đurđa u plavim borosanama vrijedno kuha kave. Ekipa iz hladne prerade sjedi na šanku. Najsretniji su kad se Đurđa nagne jer joj tad ispadnu cice. Svi nešto namiguju, zvižde, fućkaju. Veselo je. Kad se ispravila svi se smijulje, a Joso iz Pakova sela joj namigne pa mu u šalicu od kave natoči travaricu. To se inače zvalo - hladna kava, omiljeno piće svih samoupravljača.
7.00
Zvoni sirena. Radnici gase 'Opatije' i 'Filtere 57' i prolaze kroz tvorničku portu. Noćni čuvar je izuo cipele još sinoć i u čarapama pozdravlja ekipu. Na stolu ispod 'Slobodne' stoji cijeli plik slijepljenih 'Erotika'.
Noći su duge, jebi ga.
8.00
Sve je spremno za paljenje rešoa i - kuhanje kave. Sjedi se na nekim daskama i raspravlja se o nogometu. Sinoć je na 'Sportskom pregledu' top tema bio transfer Živana Ljukovčana koji je nakon zaječarskog Timoka i bitolskog 'Pelistera' osvanuo u prvoj postavi titogradske 'Budućnosti'. Normalno, najviše se priča o 'Šibenki' i 'Hajduku' i pomalo se gasi peta cigareta jer ....
8.45
Ide šef mamu mu jebem. Radnici zauzimaju radni položaj, razmotavaju se produžni kabeli, brusi se, vari se. sve gori ... Čuje se onaj karakteristični zvuk kad prolaziš kraj škvera pa neko kao da lupa čekićem o željezo, ali sto puta glasnije. Zvuk traje sve do ... 10.20.
10.30
Marenda.
Radnička menza nudi čobanac i gulaš kakve nemaju ni u hotelima sa tri zvjezdice. Jedan krezubi neobrijani momak garava lica buni se jer nema krumpir salate. Samo zelena i ribani kupus. Neće on jesti, veli. Viče na poslovođu. Umorni od sat i po posla radnici zauzimaju položaj te vrijedno jedu. Budući da je ovaj jedan već obavio što je imao pita kolegu u koju štivu bi se mogli sakriti i ubiti oko do 15.00.
Ipak će poslije posla doma na garaži nalijevati ploču pa je glupo biti umoran. Ovom jednom koji živi u sivim bloketama ne valja gulaš, a jednom debelom brki stan od 67 kvadrata je postao pretijesan jer mu je treće dijete na putu. Toliko je ljut da nakon marende planira otići kod direktora i jebati mu mater i oca ako mu ne omoguće 92 kvadrata, panoramski lift i pogled na Kanal. Ipak je on brusač, mamu mu jebem.
11.04 - 11.20
Radnici u grupama odlaze natrag na obavljanje radnih zadataka.
Netko ide spavati u štivu, a netko stvarno raditi. Sve gori, lete varnice, frcaju iskre. Druže Tito, jez da si mrtav već tri godine, ali mi te nikad nećemo izdati. Mi trenutno ne znamo ništa jer smo blekasti i zato jer nam je dobro. Dobili smo stan od firme, vozimo gajnc nove aute kupljene na kredit, imamo radnička odmarališta na Jadranu, ali mi ćemo 90-te svi ko jedan izaći na ulice s transparentima na kojima piše 'Želimo da nam to ukinete'. Marx je to dobro zamislio, ali ta je njegova teorija primijenjiva samo, jedino i isključivo na ljude ...
13.00
Ovo je ono prijelazno razdoblje koje većina samoupravljača najviše voli. Oko 13 sati do kraja radnog vremena radi se nešto za sebe doma. Jebi ga, šteta je ne iskoristiti tokarski stroj nakon više od tri sata efektivnog rada. Snažne ruke vrijedno prave neke police, tokare rezervni komad za traktor, vare neke stalke, piturivaju neka željeza ...
15.00
Gotovo je. Još je samo ostalo uzeti nešto za sebe doma i može se kući. U džepove se trpaju brukve, vide, matice, sitni alat, spajalice za papir, olovke, gumice, indigo papir ...
... pa to sve puta tri tisuće radnika pa puta stotine i stotine firmi pa puta 40 godina.
Dobro je ta država i trajala ...
Sedam pravila socijalizma vjerujem da znaju svi, ali nije ih zgoreg ponoviti :
1. Svi su bili zaposleni
2. Iako su svi bili zaposleni nitko ništa nije radio
3. Iako nitko ništa nije radio norma se prebacivala 100%
4. Iako se norma prebacivala 100% svi su dućani bili prazni
5. Iako su svi dućani bili prazni svi su sve imali
6. Iako su svi sve imali svi su krali
7. Iako su svi krali nikad ništa nije falilo
Anegdotu o Titovom posjetu Americi vjerujem da znaju svi, ali nije je zgoreg ponoviti
Dakle, za posjeta Americi netko je na Tita pokušao izvršiti atentat koji nije uspio. Ovaj je svojim domaćinima izjavio: ''Kad se kod nas dođe u goste kerovi se vežu.''
Moje mišljenje o Titu znate, ali nije ga zgoreg ponoviti.
Čovjek je bio manijak koji je Pol Potu u Kambodžu poslao 5 milijuna najlon vrećica za gušenje ljudi. No u njemu čuči rješenje svih naših današnjih problema. Sve ovo što nas muči, tišti, sav taj nacionalizam, mržnju, nezaposlenost, bijedu, očaj Tito bi riješio jednim, jedinim telefonskim pozivom.
Dobio bi kredit, a ne bi ništa prodao.
Ni firmu ni otok ni državu.
Ovi svi koji su dosad htjeli biti on bili su ništa drugo nego najobičniji kokošari.
Osim Karamarka, on je ipak - tukac.
Nego, di smo ono stali?
Aha, znači inteligentni ljudi ne smiju raditi poslove namijenjene blesavima iz prostog razloga.
Zamislimo proizvodnu traku.
Nešto po njoj ide, pa radnik to podigne, pa kvrcne, pa okrene, pa zaklopi, pa vrati na traku.
Prvi dan kad je došao na posao šef mu je pokazao - vidiš, ovo ti dođe, pa ti to podigneš, pa kvrcneš, pa okreneš, pa zaklopiš, pa vratiš na traku.
I ovaj idućih 40 godina čeka da mu to dođe, pa da podigne, pa kvrcne, pa okrene, pa zaklopi, pa vrati na traku.
Doktor molekularne biologije u ovom slučaju tu nema šta tražiti. Recimo da bi on prvih pola sata to dočekao, pa podignuo, pa kvrcnuo, pa okrenuo, pa zaklopio pa vratio na traku. Onda bi krenula struja svijesti pa bi on pomislio :''Vidi, vidi, ako ja to prvo okrenem pa zaklopim pa tek onda kvrcnem onda bih si puno olakš ... HOP ...ode prst! Čovjek urla, a artikli prolaze i prolaze ... nitko ih nije podignuo, kvrcnuo, okrenuo, zaklopio i vratio na traku.
Mile s druge strane trake, čovjek sitnih očiju, spljoštena velika čela, ogromne e glave spojene s vratom i ošišan na teću promatra krvavu scenu i novonastalu gužvu i razmišlja: ''Tako im i treba kad danas svakog zapošljavaju ...''
A što se tiče Ungeziefera imao sam tako dobre ideje da mi je žao što će priča imati samo jedan kraj. Još sam ja nešto razmišljao, ali nakon toga je počela kišica i morao sam u kuću ....
Post je objavljen 04.04.2014. u 21:50 sati.