figurice iz ormara kriju još nešto.
neke od njih su premazane nečime što ne znam što je, ali mijenja boju ovisno o vanjskoj temperaturi. najozbiljnije, nije prvotravanjska šala. tako po zimi budu jedne, a po ljeti druge boje. nažalost, kako godinama stoje u ormaru, više ne znam o kojim se bojama radi. još manje znam kako to funkcionira. ali me podsjetilo na priču o kameleonima i njihovom maskiranju u svjetloprozirnu boju :) to mi je jedna od dražih ideja ovdje. još da napokon napišem priču.
`pravi` poduzetnik je onaj koji iz ničega napravi nešto - evo baš kao mi ovdje. jer gdje bi inače dobio priliku pisati priču o kameleonima? sad, postoji mali problem. morat ću je stvarno i napisati i poslati ti je. možda to i nije loše, jer imam par ideja za dječje priče ali ih držim u HDD `ormaru`.
jedna prijateljica koja radi kao animatorica na dječjim zabavama iskoristila je jednu moju priču za to što radi, i ispada da djeca to vole. jasno, ona to ne čita nego i glumi i pleše i pjeva i što ja znam, ali svejedno, lijepo je da je priča dobila jedan sasvim novi život za kojeg ne bi nikada rekao da će ga imati. uglavnom, radi se o malom vulkanu kojeg ostali strašni vulkani zovu Miran jer ne riga vatru - i da sad ne prepričavam sve - na kraju taj mirni Miran postane Borben.
Post je objavljen 03.04.2014. u 15:24 sati.