Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/magarac-jedan

Marketing

Destiliranje viška vrijednosti

Profit, stvaranje dodane vrijednosti, višak vrijednosti, veći prinosi, to je ono što se traži, zar ne?

Pa kako doći do većeg profita? Razlika između troškova proizvodnje i cijene proizvoda mora bit što veća. To je dodana vrijednost. Razlika između cijene proizvodnje i prodajne cijene.

Ako napraviš nešto za 1000 kuna, a prodaš za 10 000 kuna onda imaš profit od 9000 kuna, ali ako prodaš istu stvar za 20 000 kuna onda je profit 19 000 kuna.

Profit je važniji od proizvodnje, važnije je više zaraditi nego više proizvesti. Kakva korist da proizvedeš 100 000 stolova ili lampi ako od njih nema profita.

Zato je osim postizanja što više cijene važno da i troškovi budu što manji.
Da se dobije što veći višak vrijednosti, profit.
To se radi tako da se pokušava doći do jeftinijih materijala za proizvodnju, do jeftinije radne snage, do toga da se plati što manje poreza.

I to je kao neki cilj kapitalizma, što veći profit, a što manji troškovi.
Stalno se reže i reže, plaće, materijal, porezi....
I nikad dosta, uvijek sve manje i manje žele platiti.

U zabludi su oni koji misle da će poduzetnici prestati cmizdriti ako se plaće smanje i ako porezi budu niži. Oni će i dalje tražiti niže nadnice i niže poreze. To je u biti same kapitalističke proizvodnje i glupo je očekivati da će ikad kaptalisti biti zadovoljni visinom plaća ili poreza, uvijek će pritiskati još i više. Tako da bi i političari, ali i mi svi drugi mogli prestati razmišljati o tome kako da udobrovoljimo poduzetnike i da im stvorimo "povoljnu atmosferu". Oni nikad neće biti zadovoljni i uvijek će tražiti još i više za sebe. Takova je logika sustava. Pogodovanjem kapitalu zadovoljavaš nezasitnu beštiju izgladnjujući i uništavajući sve oko sebe.

To kapitalisti samo govore da bi dali veće plaće i zapošljavali kad bi im se pomoglo. Poduzetnici to ne misle za ozbiljno, to je tek priča da im se omogući veći profit. Oni zapošljavaju samo kad moraju i daju plaće samo onolike kolike moraju dati da im radnici ne pobjegnu. Ako je moguće prebaciti će poslovanje u drugu zemlju ili automatizirati pogone samo da imaju što manje troškove rada. Oni nisu pokretači ekonomije niti stvaraju radna mjesta. To je iluzija.

Također ako pogledamo taj nagon za smanjivanjem troškova i povećanjem profita, kuda on vodi?
Idimo do kraja. Režeš pa režeš, malo plaće, malo materijalne troškove, malo poreze pa još pa još, ali konačni cilj, konačni ideal kapitalizma, daleki neostvarivi cilj jest profit bez ikakvih troškova. Sve si srezao.

I tu dolazimo do otkrivanja još jedne zablude. Nije cilj kapitalista proizvodnja dobara. Kad bi mogli, oni bi najrađe da dobiju pare bez proizvodnje. Proizvodnja i zapošljavanje je nužno zlo. Amerikanci i Europljani se sve više prebacuju na financijalizaciju, proizvodnjom se bave kapitalisti koji ne znaju bolje, Kinezi, Vijetnamci... Oni su novi u kapitalizmu pa moraju nešto i proizvodit da bi ostvarili profit.
Vratiti će Amerikanci i Europljani proizvodnju tek kad im se financijsko muljanje više ne isplati kad za stvaranje profita budu trebali proizvodnju i radnike, tek kad ne budu znali bolje nego proizvoditi.

Ali vratimo se na esenciju samog kapitalizma na čisti destilat kapitalčističke logike. Dobiti novac bez troškova rada i proizvodnje. Dobiti novac za ništa, money for nothing my friend.

Zato je moj proizvod "Ništa u kockastoj boci" čista esencija kapitalizma. San svakog poduzetnika, čisti destilirani višak vrijednosti, višak vrijednosti oslobođen svih prljavština rada, materijalnih troškova ili ikakvih drugih troškova.


I kad pogledamo bolje što je proizvodnja bliža idelalu, što je bliže tome da proizvodi i prodaje ništa to je profit veći.
Pogledajmo brodogradnju. Brodovi su ogromni, a zarada nikakva i s vlakovima ista stvar, ali kako idemo prema manjim proizvodima stvari postaju bolje.
Namještaj je već u boljoj poziciji, čokolade još bolja zarada, farmaceutska industrija koja proizvodi male pilulice ima već ogroman profit pa telekomi koji naplaćuju zrak imaju ogromne profite i onda dolazimo do banaka koje su se godovo oslobodile materijalnog svijeta i tramakaju brojkama zapisanima u kompjuterima. Ne proizvodš ništa a pare ogromne.


Post je objavljen 02.04.2014. u 09:23 sati.