Pruži mi ruke…
zagrli me nježno
onako iskreno
sa osmjehom na licu
da čujem tihe otkucaje srca...
Osluškujem svoje tijelo
kao da uranja blaženstvo
napunjeno snagom ljubavi
kojoj je potrebna bliskost…
Brižnost…
toplina i podrška…
Tu si…oh… kako te trebam
da osjetim ritam srca koji
stvara unutarnju harmoniju
čarobnom…
Priđi…pogledaj me u oči…
Da li vidiš izvore moje ljubavi
koje naviru u jednoj kristalnoj suzi…?
Gledaj me onako spontano,
nježno, možda te zarazim
virusom svoje ljubavi
kji će otvori tvoju dušu
da povežemo osjećaja naše
metastazama ljubavi
koje ću duboko ukorijeniti
u tvoje srce koje je lijek
mojoj ljubavi, mog uma i
duše koja pomalo vene
od uspavane ljubavi.
Ne predajem se olako…
Poznajem jedini lijek
koji postoji…
a to je LJUBAV
iskrena, brižna, topla…
Želim da naša ljubav postane
snaga našeg postojanja
izvor i snoviđenje mojih stihova
Kada nas više ne bude …
postojat ćemo u žutim
stranicama neke stare knjige
koja će hraniti ljubav
drugih pokoljenja,
a mi ćemo kao dvije sjenke
šetati požutjelim stranicama
i svjedočiti da ljubav
ima snagu postojanja