Najvažnije je sačuvati privid normalnosti u nenormalno doba. Iznova otkrivam uz Camusa omiljenog pisca i začudo nobelovca Heinricha Bölla i još bolje razumijem njegove junake koji su i me i ranije očaravali, čovjeka koji izlazi iz kuće i pozdravlja ukućane poput drugih zaposlenih ljudi, drugog koji svaki dan igra billiard u određeno vrijeme na određenom mjestu prkoseći neminovnosti sudbe, clowna koji je do grla u govnima...
No Böll je savršeno razumio i suludu pobunu Ulrike Meinhof.
p.s.
Jedino za razliku od jednog njegovog junaka još uvijek ne volim šetnje grobljima i lijepo da je tamo psima zabranjen ulaz, važno je u životu imati dobar izgovor.