Marketing
Gromovniku u pohode
Misto radnje - čiovska kaleta blizu svetoga Osiba, vrime radnje nepoznato, ali prošlo je barenko pedese' godin, glavni junak Vice, težak i ovako i onako, prčka ništo po konobi. U jednen trenutku zazivje svoju, da prostite - zenu.
- Đove!
Đove muči.
- O Đoveee!
Đove još muči
- Đoveeeeeeeeeeeee!
- Koju se gospu dereš doli iz dvora, oli ne vidiš da na taraci robu prostrijen, bit će ti jope vino udrilo u glavu! - bisno će od gori, da prostite - zena Đovana
- Ne bacilaj ti na moje vino, nego mi reci - kakvo će vrime, oće li kiša?
Đovana na trenutak spusti maštil na pod, baci pogled negdi u daljinu i sva kuntenta vrati poruku svome Vicencu - Ilija govori da neće!
- Dobro je.
Ma nije uvik bilo tako dobro, dikod bi Đove sva zabrinuta javila - Ilija se cili namušija, ima bit da će sneverat. Tribalo bi pozatvarat škure.
Da se razumimo, Ilija nije bija neki sveznajući lik koji je tih godina radija u meteorološkom zavodu, Ilija čak nije bija ni čovik, zapravo lažem, jedno vrime je bija čovik a onda se prometnija u svece, posta je vrhunski stručnjak za grome i nevere. Judi su ga puno štovali pa su u njegovu čast podignuli crkvicu na vrj brda sa čijeg su podanka brali najbolji kamen za gradnju kuća i palaca.
I to brdo moćnoga Ilije Gromovnika nedaleko od Trogira, preciznije - iznad Segeta, ostalo je za vike vikova najbolji predskazatelj vrimena. Po obliku i boji oblaka povrj Ilije, znalo se je li vrime za poć u poje, ili je boje ostat doma.
Naravno, takvih brda- meteorologa ima puno, zapravo di god se makneš, svako naše misto ima barem jednu goru koja "govori" kakvo će vrime, ali ovdi je interesantno šta naš Ilija nije ni najveća, a kamo li najdominatnija kota unaokolo.
Okružile ga Vlaška, Labišnica i Vilajica i pazidu na njega ka da su mu starije sestre, a njemu ugodilo, pa se kočoperi nad trogirskim poljima i livadama ka da zna da je on prvi nasljednik u fameji. Sestre će se danas-sutra poudavat, a svo stanje i imanje ostat će njemu, e!
Skužajte, malo san uteka od zadane teme. Ma zapravo, velike teme ovdi i nema, ako izuzmem da šta se našeg Ilije tiče, ništa nisam zalaga. Bija je i osta omiljeno brdo iznad grada sa lipon i šesnon crkvicom na vrhu i ako se oš popet na njega ne moraš se njanci oznojit (pogotovo ako ideš auton).
Istina, s one gornje strane koja gleda prema Baradićima, cili je isfrižan, ujiden i natučen. Kamenolom, odnosno - kava kako mi užamo reć, raširila se priko svake mire i znajući koliko se naš Ilija kroz pusta stoljeća rasuja širom svita, dobro je da ga još uvik ima.
A poseban je gušt doć gori pet minuti prije zalaska sunca, stat, naslonit se na topli zid crkvice, doć malo do daha, gledat kako Trogir gre leć i izgovorit u sebi samo još jeno, juski iskreno - fala.
Post je objavljen 27.03.2014. u 18:10 sati.